'Nema riječi kojima se može opisati sva bol, sve ono poniženje i strah koji osjećaš od tih ljudi. Ako su uopće ljudi. Jedan, drugi, treći... Redali su se tako zadovoljavajući svoju pogansko-divljačku pohotu, iako sam tek rodila... Silovali su me prvi put u mojoj kući, bila sam bez svijesti, napravili su to pred djecom. Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao', ispričala je svoju strašnu ispovijest Bošnjakinja M. M. (puno ime i prezime poznati redakciji Dnevnog Avaza) iz Bijeljine.
Njezina ispovijest o užasima koju su joj se događali bit će spomenuta na konferenciji Međunarodnog protokola o dokumentiranju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu.
Najveća zvjerstva činili su rezervisti koji su došli iz Srbije, a kojima je zapovijedao zločinac Željko Ražnatović Arkan', prisjetila se M.M.
'Živjela sam sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Početkom travnja 1992. godine u kuću je upalo nekoliko arkanovaca, bradati, sa šubarama na glavi. Muža su udarili, izgubio je svijest, a onda i mene. Probudila sam se potpuno naga i oblivena krvlju. Ležala sam nemoćna, pretučena, silovana, izmučena, ponižena i obeščašćena', priča M.M.
'U tom trenutku sam mislila da je to najgore što mi se može dogoditi, nisam ni slutila da je pakao preda mnom. Mijenjali su se danima na meni, dok nisam ostajala u besvjesnom stanju. Muža više nisam vidjela. Šest mjeseci vodili su me Arkanu, bila sam njegova robinja. Tražio je da me dovode i stalno mi je govorio: 'Ista si ona' (misleći na Svetlanu Ražnatović Cecu). Iživljavao se na meni dok ne bih pala od nemoći, a onda bi me prepuštao drugima. Jedan dan mi je počupao svu kosu. Ruku je omotao kosom, čupao dok nisam ostala ćelava. On mi je rasjekao i dojku bajonetom', za Avaz je ispričala M.M.
'Tijelo su samljeli, a dijelove bacili u WC i rijeku'
Vodili su je, navodi, i na linije prema Orašju. Tamo su je davali vojnicima da je siluju i, kako kaže, rade stvari koje je teško i zamisliti.
'Tukli su me i sjekli po tijelu. Svuda imam ožiljke, gasili su cigarete po meni, po genitalijama... Želim to zaboraviti, ali ne mogu. Ožiljci po vratu, rukama, cijelom tijelu podsjećaju me svaki dan na to '.
Njezina golgota je trajala do 18. travnja 1993. godine, kada ju je izbavio susjed Srbin, prijatelj njenih roditelja, otkupivši je za tadašnjih 5.600 njemačkih maraka.
'Otišla sam u Tuzlu, gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. S 21 godinom bila sam potpuno sijeda, razorena, posebno kad mi je liječnik rekao da sam trudna. Nisam željela roditi to dijete, nisam mogla', kroz suze je ispričala nesretna žena.
Danas je 100-postotni invalid, nema posao, a u ratu je izgubila 39 članova obitelji. Tri puta pokušala je samoubojstvo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
