Ronak je zajedno sa suprugom bila prisiljena napustiti njihov dom u pograničnom sirijskom gradu Kobane te riskirati život bijegom pred džihadistima Islamske države. Ona je sa suprugom iz Kobanea pobjegla u rujnu 2014. godine, u jeku invazije džihadista na Kobane, kojeg su SAD i koalicija, s druge strane, gotovo do temelja srušili tijekom bombardiranja položaja boraca IS-a.
Nakon pet kilometara hoda od Kobanea i samo s odjećom na sebi te pokojim vrijednim predmetom, Ronak i njezin suprug Brindar (oboje su Kurdi), došli su do granice s Turskom i uspjeli je prijeći. No uslijedila je tragedija po njihovu obitelj.
Tragedija i teška odluka
Njihova petomjesečna beba Bella teško se razboljela, a kako mladi bračni par nije imao formalne dokumente sa sobom, u turskoj im je uskraćena medicinska pomoć, odnosno pomoć liječnika. Bella je, dan nakon što su prešli tursku granicu, preminula, a obitelj je ostala shrvana od bola.
Da stvar bude još gora, Ronak je tad bila u osmom mjesecu trudnoće, a ona i Brindar su tad još nerođenoj bebi dali ime Aya. Brindar je donio tešku odluku da će obitelj krenuti put Njemačke i tamo pokušati dobiti dozvolu za boravak te pokušati započeti novi, bolji život.
Njihov jedini spas u tom smislu bili su krijumčari, kojima bi imigranti plaćali oko 3000 eura za transport po krajnje nehumanim uvjetima do Njemačke. Velik broj Sirijaca putovao je upravo do Njemačke, tražeći status izbjeglica u toj zemlji.
"Moj suprug prodao je automobil, a ja sam prodala zlato i posudila novac od prijatelja kako bi mogli platiti krijumčarima. Nakon što nam je kuća srušena, uspjela sam spasiti samo zlatninu, jer je to jedino ostalo čitavo. Bridnaru je trebalo 10 dana da stigne u Njemačku, ali meni je trebalo puno duže, jer sam imala još i bebu sa sobom", ispričala je Ronak za Daily Telegraph.
20 dana pakla
Od Urfe do Izmira, u Turskoj, trebalo joj je 12 sati vožnje autobusom. "Ono što me najviše plašilo jest to da nisam znala što me čeka. Samo sam mislila na kćer i kako to moram napraviti za nju", priča Ronak.
"Treći dan po dolasku u Izmir, krijumčar nam j e rekao da ćemo se ukrcati na jednu jahtu, ali kad smo došli do mola, čekao nas je čamac na napuhavanje. Inače u njega stane oko 15 osoba, no nas je bilo 30", kaže Ronak.
Doslovce u posljednji trenutak odlučila je riskirati i skočila je u nagužvani čamac.
"U jednoj ruci sam držala bebu, a s drugom sam bacala vodu iz čamca. Koristila sam svu preostalu snagu kako bi vodu bacala van. Bila nam je do koljena. Koristila sam sve što je bilo oko mene, odjeću, torbe i cipele. Imala sam žuljeve po čitavoj ruci samo kako bi držala čamac iznad vode. Oko sebe sam vidjela samo potpuni strah na licima majki, neke od kojih su bile u nesvjesti od siline valova, a druge su vrištale", priča Ronak.
"Ne znam otkud sam vukla snagu, ali znala sam da to moram učiniti za svoju kćer, za sve te ljude i sve nas koji smo bili prisiljeni izložiti naše obitelji tim neljudskim uvjetima, samo kako bi dobili novu šansu za bolji život. Već sam izgubila jedno dijete zbog svega ovoga i nisam željela izgubiti još jedno", zaključila je Ronak.
Nakon dva i pol sata putovanja pretrpanim gumenjakom po nemirnom moru, Ronak je stigla u Grčku. Bilo je to njezino prvo i posljednje putovanje po vodi na putu do Njemačke. U tih 20 dana, Ronak je prošla rutama koje posljednjih tjedana pune retke i vijesti svih europskih i svjetskih medija. Iz Grčke je sedam sati autobusom putovala do Makedonije, a tamo ju je čekao trosatni put pješice do granice sa Srbijom. Iz Srbije je Ronak prešla u Mađarsku, a otamo ju je čekao put prema Austriji i napokon - Njemačkoj.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
REZULTATI ANKETEViše od 7000 tisuća glasova: Izabrale ste najljepše ime za djevojčice i dječake inspirirano zimom
-
Podijelio ju i VanceVIDEO Agent ICE-a koji je ubio ženu mobitelom je sve snimao. Sad su objavili snimku
-
pa nevjerojatnoOgroman skandal potresao EHF: Varali su na testovima, izbacili ih Eura u rukometu!
