Pauci se na prvi pogled mogu činiti sporima ili nepredvidivima u kretanju, no novo, opsežno komparativno istraživanje pokazuje da neke vrste postižu brzine koje se približavaju ljudskom trčanju te otkrivaju snažna biomehanička ograničenja kroz evoluciju.
Znanstvenici su u navedenom istraživanju, koje se trenutno nalazi na preprint serveru bioRxiv, mjerili 258 vrsta pauka u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Korišten je sustav s kamerom i papirom s mrežom postavljenim na pladanj, pri čemu se bilježilo kretanje između dviju fiksnih točaka kako bi se omogućila standardizirana usporedba brzina među različitim skupinama pauka. Među svim testiranim vrstama, australski pauk lovac (rod Heteropoda) iz Queenslanda postigao je najvišu zabilježenu brzinu, približno 3,6 metara u sekundi, što nadmašuje uobičajenu brzinu ljudskog laganog trčanja od 6-10 km/h.
Autori navedene studije ističu i da performanse nisu samo pitanje rangiranja najbržih vrsta, nego i razumijevanja strukturnih i evolucijskih čimbenika. "Snažna trkačka izvedba, nakon što se uzmu u obzir i tjelesna veličina i zajedničko evolucijsko podrijetlo, povezana je s relativno duljim nogama te, u manjoj mjeri, s okolišem, ali ne i s vitkošću nogu ili sklonošću kretanju naopako u odnosu na uspravno kretanje", navode autori istraživanja, koje prenosi portal Science Alert.
Marokanski pauk flic-flac (Cebrennus rechenbergi) često se navodi zbog svoje brzine, no njegovo kotrljajuće ponašanje bijega, prosječno oko 1,7 metara u sekundi, nije isto što i standardno trčanje mjereno u navedenom skupu podataka.
Skaliranje brzine također pokazuje varijabilne obrasce. Mali narančasti goblin pauk (Oonops pulcher), približno 30.000 puta lakši od australskog pauka lovca, bio je samo oko 18 puta sporiji od istog pauka, što pokazuje da sama tjelesna veličina ne određuje u potpunosti lokomotornu učinkovitost.
Pauci koji žive na tlu dosljedno su bili brži u odnosu na tjelesnu veličinu, što se povezuje s aktivnim strategijama lova. Istraživanje je također pokazalo da evolucijski mlađe vrste pokazuju veću raznolikost u sposobnostima naglog brzog kretanja.
Evolucijski obrasci brzine trčanja kod pauka ne ovise samo o tome koliko su veliki, nego i o obliku njihovih nogu, načinu života i njihovoj dugoj evolucijskoj povijesti, zaključuju autori studije.
Na koncu, njihov dobiveni skup podataka predstavlja najopsežniju komparativnu analizu kretanja pauka do sada, naglašavajući važnost empirijskih mjerenja uz računalne pristupe u budućim istraživanjima.
-
UKLJUČILA SE POLICIJAJasmina je sablaznio prizor u staroj crkvi u okolici Zagreba: "Zamolio sam djecu da izađu"
-
Tatina kopija!Sin Ane Rucner proslavio 20. rođendan, pogledajte koliko danas sliči ocu Vladi Kalemberu
-
Nevrijeme u ItalijiVIDEO Dramatične scene: Oluja zahvatila regiju, vjetar bacao avione kao igračke
