U međunarodnoj javnosti posljednjih se tjedana ustalila teza: Iran je iz rata sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom izašao kao pobjednik.
Argumenti za to na prvi su pogled jasni: unatoč tjednima razornih zračnih udara i zahtjevima Washingtona za goleme ustupke, iranski režim odbio se predati. Vlast u Teheranu opstala je, projektili i dalje prijete regiji, a blokadom Hormuškog tjesnaca Teheran je u šaci držao globalne cijene energenata.
No, prema analizi Bretta McGurka, CNN-ova analitičara za globalna pitanja i dugogodišnjeg dužnosnika za nacionalnu sigurnost u administracijama četvorice američkih predsjednika, proglašenje iranske pobjede potpuno je preuranjeno.
Ratovi su, ističe McGurk, nadmetanje u polugama moći i izdržljivosti, a situacija danas izgleda bitno drukčije nego prije samo nekoliko mjeseci.
Četiri čina šestomjesečnog rata
McGurk sukob dijeli u četiri faze:
- Prvi čin: Počeo je 28. veljače masovnim zračnim udarima i šest tjedana trajale su visoko intenzivne vojne operacije.
- Drugi čin: Otvoren je primirjem 7. travnja i pregovorima, što je kulminiralo memorandumom o razumijevanju koji su 17. lipnja potpisali Donald Trump i iranski predsjednik Masud Pezeškian.
- Treći čin: Nastupio je nekoliko tjedana kasnije, kada je Iran ponovno počeo gađati trgovačke brodove u Hormuškom tjesnacu, što je dovelo do novih uzvratnih vojnih udara. U tom se trenutku činilo da SAD nema rješenja i da prepušta tjesnac Teheranu.
- Četvrti čin: Preokret koji traje od sredine srpnja. SAD je uveo pomorsku blokadu iranskih luka i sankcije na trgovinu iranskom naftom, dok američka vojska istodobno osigurava plovne koridore za komercijalni promet.
Rezultat američke strategije jest efektivna blokada izvoza iranske nafte, dok se globalni pomorski promet oporavlja. Kako navodi Bloomberg, protok nafte kroz tjesnac vratio se na dvije trećine prijeratne razine. Gubitkom mogućnosti da Hormuški tjesnac drži kao taoca, iranske pregovaračke poluge rapidno nestaju.
Ekonomski slom i unutarnji pritisak
Dok je Iran u rat ušao već iscrpljen dugogodišnjim sankcijama, trenutačna situacija u zemlji je katastrofalna. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), iransko gospodarstvo ove će godine zabilježiti pad veći od pet posto, uz inflaciju koja se približava razini od 70 posto. Vrijednost domaće valute se urušila, a cijene osnovnih namirnica lete u nebo. Dužnosnik iranskog Ministarstva rada nedavno je procijenio da je samo u prva tri mjeseca rata nestalo više od milijun radnih mjesta.
Ti su podaci presudni jer sposobnost Teherana da vodi dugotrajan sukob ne ovisi isključivo o preostalim zalihama projektila. Režim je i prije izbijanja sukoba bio suočen s masovnim prosvjedima građana. Za vladavinu silom Revolucionarnoj gardi (IRGC) potrebni su golemi resursi, a pomorska blokada prvi je put nakon revolucije 1979. godine presjekla iransku ekonomsku žilu kucavicu.
Izlaz za Teheran je jednostavan: prestanak napada na brodove u tjesnacu i potpuno napuštanje preostalog nuklearnog programa obogaćivanja uranija. To je dogovor na koji bi Trump pristao, no iz perspektive Revolucionarne garde svaki takav potez značio bi slabost i izravnu prijetnju njihovu opstanku na vlasti.
Iranu ponestaje aduta, Washington u prednosti
Iranska dosadašnja strategija svodila se na dizanje cijena energenata na globalnom tržištu i poskupljenje goriva u SAD-u kako bi se Trumpa prisililo na uzmak uoči nadolazećih izbora. U tu su svrhu gađana energetska postrojenja zaljevskih zemalja, a jemenski hutisti prijetili su zatvaranjem Crvenog mora.
Međutim, McGurk napominje da ta taktika više ne donosi željene rezultate. Pokušaji zatvaranja tjesnaca dronovima i minama prvi put propadaju pod pritiskom američke mornarice, a zaljevske monarhije odbijaju popustiti pred iranskim ucjenama.
Iako iranski ministar vanjskih poslova Abbas Arakči tvrdi da su američka blokada i sankcije "osuđene na propast", McGurk povlači paralelu sa svojim ranijim iskustvima u pregovorima s Hamasom i operacijama protiv ISIL-a: "Stručnjaci su mi isto govorili o ISIL-u i Hamasu. No u stvarnosti svatko ima točku pucanja. Iran je mislio da je pronašao Trumpovu točku pucanja, ali mogao bi otkriti da je Trump pronašao njihovu."
Američki cilj, koji provodi zapovjednik CENTCOM-a admiral Brad Cooper, sada je precizno definiran: održavanje blokade iranskog izvoza i zaštita slobodne plovidbe. Zahtjev prema Teheranu ostaje isti - odricanje od pretenzija nad tjesnacem i gašenje nuklearnog programa. Do tada, novi status quo na Bliskom istoku, prvi put od početka rata, ide na ruku Washingtonu, a ne Teheranu.
