Rođen je 5. veljače 1920. u Kaštel Novom. Nakon završetka gimnazije polazio je Vojnu akademiju. Od 1941. je pripadnik prve generacije domobranskih časnika, te sve do 1945., kao poručnik i natporučnik u Zagrebu, Varaždinu i Slavonskom Brodu nastavnik u vojnim učilištima.
Pročitajte i ovo
Športskim novinarstvom bavi se od 1945., učeći od Miroslava Habuneka i Žarka Susića, u Ilustriranim fizkulturnim novinama preteči Narodnog sporta (od kraja 1945.) i Sportskih novosti (od 1962.). Najprije je bio reporter, pa urednik nogometne rubrike, zatim od 1957. do 1972. zamjenik glavnog urednika, od 1972. do umirovljenja, 1984., glavni i odgovorni urednik, a od 1976. do 1984. i direktor Sportskih novosti.
Pratio je mnoge športove, izvještavao je sa svih strana svijeta, ali ga brojni čitatelji zacijelo ponajviše pamte kao sjajna kroničara, analitičara i komentatora nogometnih zbivanja. Pisati je nastavio i u mirovini - kao stalan kolumnist Slobodne Dalmacije. Od 1954. do 1998. objavio je oko 9000 kolumna. Izvještavao je sa šest olimpijskih igara (1960., 1964., 1968., 1972., 1976. i 1980.), sa svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), gimnastici, stolnom tenisu te s europskih prvenstava u plivanju i vaterpolu.
Autor je ili koautor publikacija i knjiga: Nezaboravne utrke (1951.), Na pet kontinenata (1953.), Prvi u Švicarskoj (1954.), Desetljeće
nogometnih trijumfa (1955.), Prvaci opet na sceni (1958.), Tko je tko u nogometu (1960.) i 80 godina hrvatskog nogometa (1993.).
Kao jedan od najuglednijih i najcjenjenijih športskih novinara na ovim prostorima, čak 21 godinu, od 1950. do 1971., bio je predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske. Od 1971. do 1974. predsjednik je Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, a šest puta je, između 1965. i 1974., predstavljao državnu udrugu na kongresima AIPS-a.
Među uistinu brojnim nagradama, priznanjima i odlikovanjima najvrednije su: Majska nagrada Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Hrvatske (1962.), Trofej za fizičku kulturu (1970.), Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1974.), Nagrada Milan Milanović za životno djelo SFKH (1976.), Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1976.), Nagrada za životno djelo USNJ (1979.), Zlatna plaketa Vjesnika (1984.), Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo (1987.), Diploma časti Međunarodnog odbora za fair-play UNESCO-a za promicanje fair-playa...
Zvone Mornar dobitnik je i Nagrade za životno djelo za 1994. te Trofeja Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999.
Datum pokopa Zvone Mornara bit će naknadno objavljen.
