Živimo li više života ili postoji jednostavnije objašnjenje?

Zanimljiv, tajanstven, kontroverzan. Fenomen star koliko i samo čovječanstvo ime je dobio tek 1876. godine kada ga je opisao francuski istraživač Emile Boirac.

‘Jednoga prijepodneva prije par godina sam se vraćao iz dućana. Uđem u stubište, krenem prema kaslićima, guram ključ u poštanski sandučić i dum! Deja vu’, tako nam je svoje deja vu iskustvo ispričao Renato Fink, a ono što mu se dogodilo jedna je od tri vrste ovoga fenomena, tzv. deja vecu. U doslovnom prijevodu znači već doživljeno. Imamo osjećaj da do u detalje ponovo proživljavamo neku situaciju i kada govorimo o deja vu-u, većina nas misli upravo na to.

Za razliku od Renata, student Marin Zekaj doživljava drugu, najrjeđu vrstu deja vu-a tzv. deja visite ili ‘već posjećeno’. ‘Kada sam ušao u jednu prostoriju i onog momenta kada sam ušao u tu prostoriju, apsolutno sve u toj prostoriji mi se činilo već otprije poznato. Nisam znao od kud opet, ali je bilo poznato’, kaže Marin.

Pročitajte i ovo donosi provjereno Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor" Problem privatnih nekretnina Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."

Drugi gradovi, zemlje pa čak i kontinenti. Tih par sekundi granice ne postoje, a vi imate osjećaj da točno znate raspored ulica u gradu ili stvari u stanu iako u njima nikada niste bili. Za razliku od njega deja senti ili ‘nešto što smo već osjetili’ bazira se na osjećajima pa nas neki miris, glazba ili dodir dovedu do deja vu-a.

Dr. sc. Andrea Vranić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta dobro je upoznata s deja vu-om. Doduše, samo u teoriji jer spada u trideset posto onih koji nikada nisu doživjeli ovaj fenomen. I onima kojima se dogodio znaju ga zamijeniti s drugim, sličnim fenomenima. ‘Ponekad imamo dojam da znamo što će naš sugovornik sljedeće reći ili sljedeće učiniti. Tu se međutim ne radi o deja vuu zato što je deja vu vezan upravo uz ovaj sadašnji trenutak, nešto što se upravo odvija’, kaže Vranić.

Traje svega par sekundi i njime ne možete svjesno upravljati. Zašto se događa i što izaziva deja vu, pitanja su na koja odgovore nude svi. Od medicine preko psihologije do teorija koje govore da je riječ o prošlim životima i paralelnim svemirima.

Neurolog dr. sc. Silvio Bašić ponudio nam je medicinsko objašnjenje: ‘Postoji razmišljanje da je sam taj deja vu u tim situacijama jedna vrsta jednostavnog epileptičnog napada.’ Neuroni smješteni u sljepoočnom ili temporalnom režnju jednostavno ne rade kako bi trebali, a u mozgu se događaju reakcije slične onima prilikom epileptičnog napada. No to nikako na znači da svi oni koji doživljavaju deja vu imaju epilepsiju jer se može dogoditi svima, posebno ako je čovjek umoran, nije dovoljno spavao ili je pod psihičkim ili fizičkim stresom. Zabrinuti se treba tek onda ako se deja vu ponavlja nekoliko puta na tjedan ili svakodnevno i ako traje dulje od par sekundi.

Fenomen suprotan od deja vu-a zove se jamais vu ili nikad viđeno. Javlja se onda kada posve obična situacija, poput odraza u zrcalu postane nikad viđena. Dr. sc. Bašić tako je imao slučaj pacijenta kojemu se tijekom deset godina događalo da prilikom jutarnjeg brijanja ne prepoznaje vlastiti odraz u zrcalu. Srećom, osjećaj je kao i deja vu, trajao svega par sekundi.

Alternativna objašnjenja jednako brojna kao i ona znanstvena. ‘Govori se da mi živimo u nekakvom hologramu, u nekoliko života. Čestica ima mogućnost putavanja kroz prošlost ili kroz paralelni svijet’, kaže nam Nikola Žuvela, pisac posebice zainteresiran za nesvjesno.

Jedno od objašnjenja deja vu-a za koje ste sigurno već čuli je i teorija koja govori da do njega dolazi jer slika iz jednog oka do mozga doputuje malo sporije od slike iz drugog oka pa stoga imamo osjećaj već viđenog. No ona baš i ne drži vodu jer deja vu doživljavaju i oni koji ne vide na jedno oko ili su u potpunosti slijepi. S druge strane po tzv. ‘cellphone’ ili ‘mobitel’ teoriji dolazi zbog toga što u danom trenutku ne obraćamo pažnju na stvari oko nas baš kao kada hodamo gradom i pričamo na mobitel.

‘Subliminalno registriramo stvari oko nas. Registriramo kako izgledaju zgrade, koji ljudi prolaze i slično međutim nismo posve tome posvećeni i naša pažnja je usredotočena na nešto drugo. U sljedećem trenutku se osvrnemo oko sebe i imamo dojam već viđenoga jer zapravo je to što je oko nas je viđeno, registrirano, nalazi se u nekim našim osjetilnim skladištima no nije svjesno procesirano’, objašnjava profesorica Vranić.

Bez obzira kojoj ste teoriji i objašnjenju skloni, jedno je sigurno. Ako vam se deja vu događao do sada, hoće i u buduće.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite PROVJERENO putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.