Započela rasprava o nadležnosti ICJ-a za hrvatsku tužbu protiv Srbije

Prvo usmeno ročište u ovom predmetu održava se gotovo devet godina nakon što je Hrvatska 2. srpnja 1999. podnijela tužbu protiv tadašnje SRJ za povredu Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i posvećeno je isključivo pitanju nadležnosti ICJ-a za tužbu.

Pročitajte i ovo tužba zbog zračnog prometa Njegov državni tajnik predlaže, a on ne zna za tužbu Rusije protiv Hrvatske: "Moram to pogledati, vidjet ćemo" Na najvišem sudu UN-a Velesilu teško optužili i traže hitne mjere: "Time su omogućili genocid..."

Službeni Beograd, koji i osporava nadležnost Suda, prvi će iznositi svoje argumente i za to će imati čitav dan, a nakon toga u utorak poslijepodne i srijedu prijepodne argumente u prilog nadležnosti Suda iznosit će hrvatski zastupnici.

Rasprava o nadležnosti odvija se u kontekstu dvije ranije proturječne odluke ICJ-a koji se 1996. najprije proglasio nadležnim za tužbu BiH protiv Beograda za genocid, a potom 2004. nenadležnim za tužbu Beograda protiv zemalja članica NATO-a zbog svojedobnog bombardiranja 1999. godine.

Predstavnici Srbije na čelu s glavnim zastupnikom Tiborom Varadijem, prema najavama srbijanskih medija, dokazivat će da Sud nije nadležan u sporu s Hrvatskom jer SRJ u vrijeme podnošenja hrvatske tužbe nije bila članica UN, nije bila potpisnica Statuta ICJ-a kao ni Konvencije o genocidu. Do travnja 1992., do kada su se i dogodili najteži zločini u Hrvatskoj, nije čak ni postojala kao država, smatra Beograd, iako je nekada ustrajavao na tome da upravo Srbija i Crna Gora imaju državni kontinuitet SFRJ.

Skupština SRJ 27. travnja 1992. usvojila je političku deklaraciju o sukcesiji kojom je preuzela sve međunarodne obveze bivše SFRJ.

Srbija također smatra da hrvatska tužba u nekim dijelovima nije ni utemeljena na Konvenciji o genocidu, primjerice kad se radi o zahtjevima za vraćanjem kulturne baštine ili za otkrivanjem sudbine nestalih.

ICJ je u odluci, kojom se proglasio nenadležnim za tužbu Srbije protiv članica NATO-a 2004., utvrdio da je SRJ ponovo primljena u UN u studenome 2000. godine iz čega proizlazi da nije bila potpisnica Statuta Suda. Godinu kasnije SRJ je potpisala Konvenciju o genocidu, ali je s rezervom prihvatila njezin članak 9. o obaveznoj nadležnosti Suda u sporu vezanom za genocid na što će se, prema najavama, srbijanski predstavnici također pozivati.

SRJ je 2001., godinu nakon što je ušla u UN, ponovno pokrenula pitanje nadležnosti za tužbu BiH, no Sud je taj pokušaj odbacio s objašnjenjem da je nadležnost u tom predmetu pravomoćno utvrđena još davne 1996. pa se to više ne može mijenjati.

Srbija je 2002. pokrenula i pitanje nadležnosti za hrvatsku tužbu smatrajući da Sud ne može biti nadležan ni za nju.

Hrvatski zastupnik Ivan Šimonović smatra da hrvatska ima protuargumente za sva stajališta Srbije jer je ona funkcionirala kao država čitavo vrijeme, uključujući i razdoblje od 1991. kada je nastajala SRJ, kao i da je čitavo vrijeme bila potpisnica Konvencije bez rezervi prema obveznoj nadležnosti ICJ-a te da je stoga čitavo vrijeme i imala pravo pristupa ICJ-u.

Obje strane očekuju do jeseni odluku ICJ-a o nadležnosti. Ukoliko se sud proglasi nadležnim, tek tada će se početi baviti sadržajem tužbe. Srbijanski zastupnik Varadi najavio je mogućnost da Srbija, u slučaju da se sud oglasi nadležnim, podnese protutužbu protiv Hrvatske na kojoj se radi već nekoliko godina.

Hrvatska je 1999. podnijela pred ICJ-om tužbu protiv tadašnje SR Jugoslavije tražeći da to najviše pravosudno tijelo UN-a utvrdi odgovornost Beograda za genocid na području Hrvatske.

Hrvatska u svojoj tužbi traži od Suda da utvrdi da je Beograd odgovoran za genocid u Hrvatskoj, kao i da Beograd krivično goni sve odgovorne osobe, da utvrdi sudbinu svih nestalih kojih je još 1.419, da vrati otetu hrvatsku kulturnu baštinu i obešteti Hrvatskoj gubitke.

Prema hrvatskoj tužbi tijekom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubijanjem 10.572 osobe, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 osoba po logorima i uništavanjem njihove imovine.

Sadržaj tužbe odnosi se na djelo genocida, a ne na agresiju, pa su u njoj samo dokazi koji se odnose na konvenciju o genocidu.

Međunarodni sud pravde najviše je pravosudno tijelo UN-a pred kojim sporove mogu rješavati samo države. Od 1946., kada je zamijenio Stalni sud za međunarodnu pravdu, koji je u Den Haagu djelovao od 1922. pod okriljem tadašnje Lige naroda, ICJ rješava sporove među državama i daje savjetodavna mišljenja međunarodnim agencijama i organizacijama. Sjedište mu je u Palači mira u Haagu.