Obrana će se temeljiti i na tome da je odgovornost za sprječavanje zločina na oslobođenim područjima Hrvatske te za progon počinitelja ležala na MUP-u, Ministarstvu pravosuđa i vojnoj policiji.
Pročitajte i ovo
Obrana generala Gotovine u četvrtak je podnijela Haškom sudu podnesak u kojem izlaže strategiju obrane u povjerljivom obliku, a nakon toga objavljena je tzv. verzija za javnost iz koje su izbrisani povjerljivi podaci.
'Nakon Oluje general Gotovina s pravom se oslonio na druga tijela hrvatskih vlasti koja su bila izravno odgovorna za održavanje reda i mira na novooslobođenim područjima Hrvatske', navodi se u podnesku Luke Mišetića.
Prema tom podnesku hrvatska je Vlada 4. kolovoza 1995. odlučila da MUP preuzme odgovornost za red i mir kako se gradovi budu oslobađali a '7. kolovoza izvještena je da je MUP preuzeo odgovornost na svim oslobođenim područjima' te da je istog dana 'Ministarstvo pravosuđa objavilo da funkcionira na oslobođenim područjima'.
'Stoga vojska više nije imala odgovornost za održavanje reda i mira. To je tada postala odgovornost civilnih vlasti', navodi obrana napominjući da su se ovlasti MUP-a protezale i na pripadnike HV-a.
Obrana navodi da je general Gotovina 'tijekom i nakon operacija Oluja poduzeo sve razumne korake koje bi operativni zapovjednik trebao temeljem zakona o ratu i međunarodnom humanitrarnom pravu', te je izdavao zapovijedi podređenima radi sprječavanja i zaustavljanja
krivičnih djela.
Obrana namjerava dokazati da Gotovina nije imao
ovlasti nad vojnom policijom koja je imala ovlasti postupka nad počiniteljima zločina.
Obrana odbacuje kao netočno da su ga predstavnici međunarodne zajednice izvještavali o zločinima a napominje i da nijedna institucija RH odgovorna za osiguranje reda i mira na oslobođenim područjima nije nikada tražila pomoć od generala Gotovine.
U podnesku se navodi da tužiteljstvo, pogrešno tumačeći hrvatske propise, tvrdi da je on imao ovlasti za trenutno kažnjavanje počinitelja.
Obrana piše da je general Gotovina bio zapovjednik združenih snaga HV-a i HVO-a i da je u čitavo vrijeme koje pokriva optužnica njegov stožer bio u Bosni, a ne u Kninu kako to tvrdi tužiteljstvo.
'Dokazi će pokazati da je tijekom relevantnog vremena general Gotovina bio angažiran u Bosni na zahtjev bosanske i američke vlade. Početkom srpnja 1995. generalu Gotovini izričito je naređeno da vodi vojne operacije u Bosni kako bi se porazile snage Ratka Mladića'.
Obrana navodi da je Gotovina u operativnom smislu 7. kolovoza prestao biti zapovjednik 'u pogledu Knina'.
Gotovina je u vrijeme Oluje bio zapovjednik Zbornog područja Split.
Mišetić: Dokazivat ćenmo da je RH ulagala velike napore u zaštiti ljudskih prava
Obrana generala Ante Gotovine, u podnesku kojim izlaže strategiju njegove obrane pred Haškim sudom od optužbi za zločine počinjene u Oluji, najavljuje da će dokazivati da su hrvatske vlasti činile velike napore radi poštivanja ljudskih prava na područjima Hrvatske oslobođenima 1995. u Oluji.
Navodeći da je uoči Oluje predstavnicima hrvatskih vlasti rečeno kako se Sjedinjene Države neće protiviti oslobađanju okupiranih područja obrana navodi da su za taj američki stav postavljeni uvjeti poštivanja ljudskih prava.
'Obrana namjerava pokazati da su hrvatske vlasti činile velike napore da osiguraju da se američki zahtjevi za poštivanjem ljudskih prava i izbjegavanjem civilnih žrtava ispune', navodi se u verziji za javnost izvorno povjerljivog podneska koji je Gotovinina obrana dostavila Haškom sudu.
U podnesku se navodi da vojni planovi za Oluju nisu finalizirani 31. srpnja 1995. kako to tvrdi tužiteljstvo koje smatra da je tog dana na Brijunima planiran zajednički zločinački pothvat, nego dva dana kasnije na sastanku na kojem je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak kazao kako se mora osigurati da se ništa ne dogodi pripadnicima
UNPROFOR-a i da vojna policija 'mora spriječiti sav kriminal'.
Osvrčući se na rečenicu koju tužiteljstvo na brijunskom sastanku 31. srpnja pripisuje Gotovini da će 'otići svi Srbi osim onih koji to ne mogu' obrana kaže da se radilo o obavještajnoj procjeni razvoja stanja nakon početka operacije.
Obrana odbacuje sve navode o zajedničkom zločinačkom pothvatu kao neutemeljene.
Također odbacuje tvrdnje da su u Oluji granatirana civilna područja i kaže da je artiljerija korištena u skladu s važećom američkom vojnom doktrinom i zakonima ratovanja. Obrana navodi da su informacije o neselektivnom granatiranju, na koje se poziva tužiteljstvo, plasirali pripadnici UN-a koji nisu bili obučeni za obavljanje vojnih procjena na terenu.
Navodi se da su Srbi iz tzv. RSK masovno otišli zbog straha kojeg je poticao njihov vođa Milan Martić, kao i temeljem njegovih zapovijedi o evakuaciji, a ne zbog etničkog čišćenja pripisanog optuženom što obrana namjerava dokazati pisanom dokumentacijom tzv. RSK i audio zapisima razgovora drugih srpskih vođa Milana Babića i Mile Mrkšića te
svjedočenjem bivše glasnogovornice tužiteljstva Florence Hartmann koja je o tome pisala.
I obrana generala Gotovine, kao i obrane generala Mladena Markača i Ivana Čermaka, odbacila je kao neprihvatljiv politički i vojni kontekst u koji je tužiteljstvo stavilo Oluju ističući da je pravi kontekst bio etničko čišćenje koje su na teritoriju BiH i Hrvatske vodile srpske snage pod vodstvom Beograda, a koji je ispravno opisan u predmetima poput suđenja bivšem vođi hrvatskih Srba Milanu Martiću.
General Gotovina imao je 'ključnu ulogu u porazu zajedničkog
zločinačkog pothvata kojeg su vodili Milošević, Karadžić, Mladić i Martić' i time učinio ono što međunarodna zajednica nije bila voljna, kaže obrana.
'Dokazi će pokazati da general Gotovina zaslužuje zahvalnost
međunarodne zajednice, a ne optužnicu za ratne zločine', poručuje generalova obrana u podnesku od 50-ak strana.
