Sudsko vijeće proglasilo ga je krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ali samo za lišavanje slobode, ali ne i njihovih života, točnije za 'protuzakonito zatvaranje civilnog stanovništva za vrijeme oružanog sukoba i okupacije'.
Čitajući presudu predsjednik Sudskog vijeća Ante Ujević kazao je da je okrivljenik Pejnović 4. listopada 1991., za vrijeme oružanih sukoba i okupacije pobunjenih Srba u okviru tzv. SAO krajine, u zaseoku Čorcima kod Vrhovina, kao pripadnik 'krajinske milicije', po dogovoru i zajedno s ostalim pripadnicima paravojnih formacija, protivno Ženevskoj konvenciji, nezakonito lišio slobode pet mještana tog sela hrvatske narodnosti prezimena Čorak.
Njih su zajedno s još jednom osobom sutradan lišile života, 'nepoznate osobe', kazao je Ujević. To znači kako sudsko vijeće smatra da 'nije dokazano' da je Pejnović sudjelovao u njihovoj likvidaciji 'hladnim i vatrenim oružjem', kako je protiv Pejnovića glasila optužnica, nego smatra dokazanim da je on Martina, Matu, Katu, Stjepana i Vladimira nezakonito lišio slobode, te su oni potom zatvoreni u tzv. odjeljenje milicije u Vrhovinama.
Pejnović je tijekom završnih riječi ponovno ustvrdio da nije počinio taj zločin. Regularnost suđenja su u tijeku cijelog prvostupanjskog postupka pratili predstavnici UNHCR-a i OESS-a u Hrvatskoj te zagrebačka udruga Građanski odbor za ljudska prava.
