PRIČA O TANJI IZ ZADRA 'Znam tisuće ljudi površno, stotine dobro, desetke fantastično i to što sam dobio s njom, to nitko nije dobio'

Kada 8. svibnja na zadarskim ulicama 7.000 ljudi u isto vrijeme potrči prema nekom svom vlastitom cilju, njih barem 188 potrčat će za Tanju.

Tanju koja je 2014. godine bez posebnih priprema na istoj utrci istrčala 10 kilometara. Tanju koja prošle godine nije mogla trčati jer je, kako je u svom vlastitom stilu govorila, imala obaveza na Rebru. Tanju koja više nije tu.

Među 188 osoba čiji je život obilježila na ovaj ili onaj način bit će i Alan. A da bi se ispričala priča o Tanji, mora se ispričati priča o Alanu i Tanji, iako će on skromno reći da nije bitan.

'Ja nisam tu tema. Ja smatram da imam neke posebne sposobnosti, ne mogu ih objasniti... To što je meni Tanja dala to nitko nije dobio. Ja znam tisuće ljudi površno, stotine dobro, desetke fantastično i to što sam ja dobio s njom, to nitko nije dobio. To nitko nema', priča Alan o Tanji - ženi o kojoj može pričati satima i svejedno ispričati samo mali dio onoga što se skupilo u njihove male, a opet velike zajedničke dvije i pol godine.

Vodili svatko svoj život...

Pročitajte i ovo Počeo tonuti Detalji havarije katamarana kod Zadra: "Djeca su počela vrištati, panika je nastala..." NIJE JADROLINIJIN Pogledajte snimke nasukanog katamarana: Putnike s brodicama spašavali i otočani

Alan je napustio hodnike zadarske gimnazije iste godine kada je na njih zakoračila Tanja. On je svoj život nastavio u Zagrebu, ona je u ostala u Zadru. Iako ne prevelik, Zadar je bio dovoljno velik da se njih dvoje ne upoznaju sve do 2013. godine.

U međuvremenu svatko od njih je vodio svoje bitke. Alanovih 16 godina u Zagrebu obilježili su fakultet, ženidba, rođenje dvojice sinova i na kraju smrt prve supruge. Tanja je pak u Zadru vodila svoje teške, ali na kraju uspješne bitke sa Hodgkinovim limfomom.

Tanja i Alan upoznali su se u ožujku 2013. On je nakon smrti supruge ponovo gradio svoj život u rodnom gradu, a Tanja je bila Tanja. Nasmijana, plavokosa djevojka koju je upoznao na koncertu sjećanja na Tomislava Ivčića u jednom zadarskom klubu i koju su, shvatio je to vrlo brzo, svi voljeli. Uskoro i on.

Bilo je to 8. ožujka, a datum je samo jedan od tko zna koliko detalja iz te večeri koje Alan prepričava kao da su se dogodili jučer. Da mu detalji slučajno ne bi otišli u zaborav, na svom mobitelu radi male bilješke, tek riječ ili dvije da mu ne bi 'pobjegao' neki od zajedničkih trenutaka.

'Ja vjerujem duboko da je ona meni nagrada za sve dobro što sam u životu napravio. Ja sam se trudio biti najbolji čovjek i život je stvarno napravio svašta sa mnom i svima nama skupa, ali ja stvarno mislim da sam dobio više nego 99,5 posto ljudi koje znam da postoje', siguran je ovaj 37-godišnjak.

Svakom rečenicom koju priča o Tanji daje do znanja da su njih dvoje u dvije i pol godine koje su dobili na raspolaganje proživjeli više nego neki drugi za puni, pravi život za koji, kad završi, svi kažu da su godine učinile svoje.

Tanja nije stigla napuniti 'dovoljan' broj godina. Prije 10 godina pobjedila je Hodgkinov limfom, a onda su je početkom 2015. počela boljeti leđa, toliko jako da masaže ni terapije nisu pomagale. Pretrage su pokazale da se radi o sarkomu.

'Znači, od starta nije bilo govora o nečem benignom, odmah im se nije to čudo u meni sviđalo. Sad samo znatiželjno isčekujemo... Hoćeš li biti moj poznati drug 'Hodgkin' ili nešto deseto, bumo vidili... Ali, znaš, nekako mi uopće nisi mrzak. Koji god da jesi. Imam osjećaj da ćemo dobro surađivati. Jer, dragi moj, uz snagu koju ja imam u sebi, uz moj tim ljudi koje imam uz sebe, uz ovakav backup, nema te sile koja nas može savladati! Postati ćemo najbolji prijatelji. Ovo lito ćeš roštiljati s nama na teraci i pivati! Vidjet ćeš. Stvarno, čitavim bićem osjećam da će se dogoditi velike stvari i promjene. Neslućene', pisala je uoči dijagnoze u bolničkom krevetu, u travnju prošle godine.

Bilo je to manje od mjesec dana uoči prošlogodišnje utrke Wings for Life. Morala ju je preskočiti.

'Operirali su je prvi put, drugi put, dali joj kemoterapiju. I čak u 8. mjesecu prije treće operacije su govorili o izlječenju. Mi smo smatrali da će biti tako, ali očito da nije bilo tako. To je podmukla bolest koja se sakrila. U dva mjeseca to se razvilo, pritislo joj leđnu moždinu, nije mogla hodati. Završila je u bolnici i brzo je otišla', u nekoliko rečenica Alan prepričava što se događalo njegovoj, kako je od milja zove, Maloj.

Ali bolest nije ono na što želi trošiti previše vremena i riječi. Želi pričati o neviđenom optimizmu koji je karakterirao Tanju i koji i danas nije nigdje otišao. Najbolji dokaz je 'Tanjina knjiga radosti' – ime koje dijele jedna Facebook stranica i jedan tim koji će trčati na ovogodišnjoj Wings for Life utrci.

Optimizam i nada za sve

Facebook stranica 'Tanjina knjiga radosti' mjesto je na kojem se Alan, Tanjini prijatelji i obitelj nose s njezinim odlaskom, a istovremeno šire optimizam i nadu svima onima koji se u životu moraju nositi s problemima. Svatko sa svojim.

'Mene je to promijenilo, drugačije shvaćam život', poručuju Alanu nepoznati ljudi nakon što pročitaju Tanjinu priču. 'To je to što nam Tanja i dalje daje', priča on koji je autor najvećeg broja redaka.

Tim 'Tanjina knjiga radosti' u ovim trenucima je peti najveći tim na svijetu kada je u pitanju humanitarna utrka Wings for Life.

'Ove godine trčimo wflwr za Tanju! Naravno da će, kad se podvuče crta, svatko trčati zapravo za svoje zdravlje, ali Tanjina je ovdje uloga jasna! Poznato je da je moto ove utrke 'TRČIMO ZA ONE KOJI NE MOGU'. Tanja ove godine neće moći trčati ovu spektakularnu utrku. Trčala ju je 2014., bez pravih priprema istrčala je 10 km! 2015. nije mogla trčati zbog obaveza na Rebru o kojima vam je pisala. Ja ću je, prvi put u životu, trčati. Samo za nju! Uz mene, trčat će mnogi kojima je obilježila živote na svoj način!', napisao je Alan u opisu svog tima, a priključilo mu se još 187 osobe.

Priča o zaposlenici banke koja je svaki dan hodala do posla 15 minuta i to vrijeme koristila da pozdravi svakog koga sretne, priča o ženi čiji je životni moto bio 'može', priča o ženi koja se dva puta morala boriti s teškom bolešću, ali je unatoč tome plakala od sreće zbog svega što joj je život dao, velika je priča.

Velika kao priča o utrci koju će isti dan, u isto vrijeme na šest kontinenata, u desetak vremenskih zona, za one koji ne mogu trčati tisuće ljudi.

Ove dvije velike priče morale su se sresti. I srest će se 8. svibnja u Zadru, točno u 13 sati.

Kada Alan priča o Tanji nezaustavljiv je. U jednom dahu, s osmjehom na licu priča sve o njihovom posjetu Brazilu, Velebitu, izlascima, koncertima, o tome kako je Tanja uvijek bila sređena, čak i u najtežim trenucima. O njihovom upoznavanju, zaljubljivanju, počecima, dilemama, problemima, pogači i mlijeku usred kluba. Ista je stvar i s pisanjem. Redovito se prisjeti nekog nezaboravnog trenutka, a napisati sve to u jedan tekst bilo bi nemoguće. Zato postoji mjesto prepuno detalja-Tanjina knjiga radosti.

Zadranka Tanja Oštrić, vječno optimistična djevojka, život je živjela punim plućima. Jedna od stavki na njenom popisu obaveza bila je i vježba. Prije dvije godine sudjelovala je u utrci Wings for Life i istrčala 10 kilometara, a trag koji je ostavila za sobom toliko je jak da i danas 'tjera' druge da se brinu za sebe. 'Tanja može drugima dati jako puno toga, puno snage, motivacije, meni je dala stravičnu motivaciju. Ja treniram pet puta tjedno, promijenio sam se kompletno. Imam 37 godina, nisam se nikad aktivno bavio sportom do sad, sada me to trčanje potpuno obuzelo', priča Alan koji će svoj tim obući u identične majice. Slika iz Zadra zasigurno će obići svijet. A Alan nije jedini kojeg Tanja 'tjera' da promijeni život. Mnogi Zadrani, ali i Alanu potpuno nepoznati ljudi upravo zbog Tanje obuli su tenisice za trčanje i promijenili navike.

Utrka Wings For Life World Run jedinstvena je utrka koja će se ove godine održati 8. svibnja. Moto utrke je 'Trčimo za one koji ne mogu', a sva sredstva prikupljena u utrci odlaze za istraživanje ozljeda leđne moždine. Hrvatski domaćin utrke je Grad Zadar, a utrka započinje u 13 sati.Utrka se trči na šest kontinenata, isti dan, u isto vrijeme, u desetak vremenskih zona što znači da će neki trčati po noći, neki ujutro, a neki predvečer. Utrka je za trkača gotova kada ga presretne presretačko vozilo koje kreće točno 30 minuta nakon starta utrke. Vozilo je zapravo ciljna linija koja prati trkača. Utrka završava kada posljednjeg trkača i trkačicu presretne ovo vozilo. Prošle godine utrku je trčalo 101.280 trkača, a najstariji je rođen 1920. godine. Za istraživanja leđne moždine prikupljeno je 4,2 milijuna eura. Prijave za utrku su još otvorene tako da još uvijek imate vremena sudjelovati, ali i biti dio Tanjinog tima.

Za utrku se možete prijaviti OVDJE, a timu Tanjina knjiga radosti pridružite se OVDJE.

Priče o Tanji možete pročitati OVDJE.