Galerija
Socijalna samoposluga u Vukovaru nalazi se na adresi Sajmište 23. Broj obitelji koje dolaze po pakete pomoći kreće se godinama od 550 do 600.
"Osjetimo sezonu i javne radove, onda nam dolazi nešto manje ljudi. Ali svi se oni, na kraju, opet vrate", rekla je Jasna Solin iz Humanitarne udruge Duga Vukovar.
Navodi i da je puno obitelji koje pomažu već dugi niz godina. "Ja vjerujem da je tako i u drugim gradovima gdje su nekad bili veliki giganti, tvornice, kao što je kod nas bio Borovo, Vupik i Vuteks. To su ljudi koji su za vrijeme rata imali tridesetak godina. Kad su se vratili ovamo, bili su premladi za mirovinu, a prestari da ih netko zaposli. Oni su igrom slučaja velikim dijelom ostali nigdje i sada su na socijalnoj skrbi i dalje ne mogu naći posao, osim od sezone do sezone", objasnila je Solin.
"Ljudima treba sve"
Ljudi koji svaki mjesec dolaze u Socijalnu samoposlugu trebaju doslovno sve, navodi.
"Sada trenutačno donatorima dajemo više naglasak na higijenu zato što imamo europski projekt preko kojega dobivamo pakete s hranom, pa nam je higijena malo deficitarna", rekla je Solin i dodala da i dalje prate natječaje i prijavljuju projekte, pa, srećom, na tim natječajima i prođu.
Solin kaže kako ulažu puno truda kako im niti jedan natječaj ne bi promaknuo jer im je svaka pomoć i svaka donacija dobrodošla.
"Hranu smo donekle riješili. Daleko smo od toga da su namirnice u njemu ljudima dovoljne za cijeli mjesec, a podjela paketa hrane je svaki drugi mjesec, prema projektu. Tako da ne bi bilo loše da imamo i dodatnu donaciju hrane. Ovako korisnicima dajemo jedan mjesec hranu, a drugi higijenu, pa se krpamo", objasnila je Solin.
Poziva potencijalne donatore da se odazovu jer je njihova pomoć potrebna ljudima koji nemaju dovoljno za život. "Kod nas nema male donacije, sve su velike i sve su super", dodala je Solin.
"Obitelj je mirisala na limun"
Kaže kako su u jednoj donaciji dobili i – tablete za perilicu posuđa. Nakon što ih je prošao prvi šok što je netko pomislio kako će tablete trebati osobi koja nema osnovno za život, dogodilo se nešto potpuno nevjerojatno.
"Dosta naših ljudi nema ni struje, kamoli perilicu. A možda je netko te tablete kupio i donirao misleći kako su za veš mašinu. Možda je bila zabuna", rekla je Solin.
"Uglavnom, došla je žena srednjih godina i tražila prašak za pranje veša. Odgovorila sam joj da nema. Pitala me što je to, odgovorila sam da je za perilicu suđa. Rekla mi je da joj dam te tablete. Rekla sam joj da joj mogu dati, ali da tablete nisu za veš. 'Nema veze, kao da veš zna čime se pere', odgovorila mi je i odnijela tablete za perilicu posuđa", rekla je Solin.
"Vrati se ona idući mjesec i pitam je – je li stavila te tablete u veš mašinu. Ona mi odgovori da jest i da se veš oprao i nikad nije čišći, jedino su svi u obitelji malo mirisali na limun, ali to nije bitno. Svi smo se nasmijali", dodala je Solin.
"Pomoć puno znači"
Tijekom našeg razgovora u Socijalnu samoposlugu je došla jedna korisnica, koja je paket hrane iz kartonske kutije prebacila u svoja kolica. Nekoliko kilograma brašna, šećer, riža, tjestenina, nekoliko pašteta i konzervi, namirnice su koje neće morati kupiti ovih dana.
"Ovo mi je velika pomoć jer su mi primanja jako mala. Što god dobijem ovdje je hvalevrijedno. Zahvaljujem i volonterima u udruzi i donatorima. Puno mi ovo znači", rekla je kratko Vukovarka dok je slagala hranu.
Vukovarac koji je nakon toga došao po paket potpisao je preuzimanje pomoći i otišao. Samo je kratko rekao da mu je pomoć potrebna jer mu je mirovina jako mala, a živi sam.
Pomažu šestotinjak obitelji
Solin navodi kako je od šestotinjak obitelji velika većina samaca, umirovljenika koji imaju male mirovine i nemaju dovoljno niti za osnovne potrebe.
"Njima jedino mi pomažemo jer oni pomoć ne mogu ostvariti niti u Crvenom križu niti mogu dobiti nekakvu jednokratnu pomoć od socijalne skrbi. Jedino mi u našem Pravilniku imamo mogućnost pomoći takvim ljudima jer kad vi imate mirovinu od 1200 do 1500 kuna, dok platite režije, ništa vam ne ostaje", objasnila je Solin i rekla da je ukupno oko 1000 osoba u obiteljima kojima pomažu.
Privremeno ili povremeno pomažu i druge u potrebi
Cenzus za dobivanje pomoći je, barem što se tiče europskog projekta, 2300 kuna u samačkom kućanstvu, odnosno u višečlanoj obitelji cenzus je 1200 kuna prihoda po članu kućanstva. Što se tiče onih koji iznenada ostanu bez posla, u Humanitarnoj udruzi Duga nisu zaboravili ni na njih.
"Imamo mogućnost privremeno ili povremeno nekome pomoći. On nam mora donijeti dokumentaciju kojom će dokazati status i ako imamo donacija, pomoći ćemo. Ako nema donacija ni za naše redovne korisnike, onda, nažalost, ne možemo izaći u susret", dodaje Solin.
Problem – neadekvatan prostor
Navodi da dobro surađuju s gradonačelnikom Ivanom Penavom, koji im izlazi u susret i ima razumijevanja za ono čime se udruga bavi.
"I županija nam dvaput godišnje uleti s novčanim bonom pred Uskrs i Božić sa sredstvima s kojima onda možemo kupiti namirnice. Od države ne dobivamo ništa", kazala je Solin.
No, problem je u neadekvatnom prostoru i skladištu Socijalne samoposluge. Skladište je u podrumu, pa se nerijetko dogodi da se pristigla donacija cijeli dan prebacuje u podrum, da bi se naknadno ponovno dizala u prostor samoposluge.
"Grad nema svoj prostor koji bi nam dao, to što imaju su mali prostori za stare obrte, a nama treba veliko skladište. No, nekakvi pregovori su u tijeku, vidjet ćemo hoćemo li uspjeti u tome", rekla je Solin.
Dvadesetak volontera
Humanitarna udruga Duga ima dvadesetak stalnih volontera na koje mogu stalno računati i koje pozivaju po potrebi. Desetak je korisnika koji ne mogu sami doći po pomoć, pa volonteri prevezu pakete vozilom koje su dobili putem jednog projekta.
Udruga se bavi i drugim projektima, osim Socijalne samoposluge. Prošle godine radili su na projektu "Zaželi", na kojemu je bilo zaposleno 15 žena, a sada se bave projektom "Godine nisu važne", gdje je zaposlena jedna osoba.
"Tu se radi o druženju ljudi starijih od 55 godina. Zamišljeno je kao druženje gdje se ljudi mogu opustiti, gdje nisu sami, mogu popiti kavu, bez ikakve obveze da moraju nešto raditi", objasnila je Solin.
"Imali smo izlete, malo nas je korona ograničila, ali gledamo da se poštuju mjere, zovemo po petero-šestero ljudi. Imamo jednu baku koja je shvatila da mora svaki dan doći, sjedne na autobus, dođe, popije kavu, malo se podruži i u podne ide kući. Dobro to dođe svima. Tu sam s tim ljudima, pričam s njima, pitam ih kako žive...", rekla je Solin i dodala da se na taj način bore protiv isključenja ljudi koji nemaju novca niti za, primjerice, popiti kavu.
"Ljudima je neugodno što nemaju"
"Ti ljudi u velikom dijelu nisu navikli živjeti bez sredstava za život. Njima je neugodno doći, pogotovo umirovljeniku koji je cijeli svoj životni vijek radio i sad ima 1300 ili 1500 kuna mirovine. On od toga ne može živjeti. Dok plati režije, ostane mu sedamstotinjak kuna, s kojima ne može ništa, to je strašno", rekla je Solin.
1. listopada pokrenut je i projekt na kojemu rade mladi ljudi, a cilj mu je prepoznati nasilje nad starijim osobama. "Ljudi kod nas mogu dobiti informacije i puno drugih sadržaja", zaključila je Solin.
