Da sam vlasnik priznaje: „u našoj je tvrtki teški kriminal“. E to nismo očekivali. Događa se silovanje prirode, države i građana, a trebala je to biti dobra ekološka priča. Bioplinska elektrana trebala je raditi na stajski gnoj i kukuruznu silažu. Proizvoditi tako jeftiniju struju, iz obnovljivih izvora!

Galerija


Zaprimili smo više videa kamiona iz kojih curi tekućina i širi se nesnosan smrad. Na isti takav smo i sami naletjeli kada smo se vozili prema bioplinskoj elektrani koja mještane guši u smradu.

Vezani članci Draga Milica Lončar - 4 Ljubav koja život znači: Od Hachija, kojeg neutješni vlasnici i dalje traže, pa do Kolinde bake Milice - "Sve sam suze dosad isplakala... Tješim ih koliko mogu, a ne mogu ni sebe utješiti" Zagreb zatrpan smećem - 1 Stižu novi spremnici, ali ne svima: Iz zagrebačke Čistoće objasnili zašto vlasnici obiteljskih kuća ne dobivaju vrećice za biootpad

„Nemamo mi dozvolu za miješani komunalni otpad, ne može nama doći miješani komunalni otpad, samo biorazgradivi. Ali zato biorazgradivi otpad odmah ubacujemo u sustav koji je hermetički zatvoren i nema mirisa. Nema šanse da čovjek prođe kraj bioplinare i vidi hrpe otpada“, uvjerava savjetnik Bioplinare Aleksandar Santić.

Ipak, četiri dana ranije smo snimili hrpe smeća. I dok smo snimali postrojenje ispred nas se pojavio bager kako bi nam zaklonio pogled. Radnik nam je počeo vikati kako ne smijemo biti ispred upravne zgrade jer nemamo dopuštenje biti tu.

Za sav otpad tvrde kako je biorazgradiv. Jedan od vlasnika prvi puta javno progovara i otkriva pozadinu cijele priče.

Vlasnik protiv svoje tvrtke…

„Ja kao 40 postotni vlasnik tvrtke, Bioplinare Organica Kalnik1 moram reći da me sram. To je kriminal koji se radi nad prirodom, to je kriminal koji se radi u firmi, od svih ljudi, kriminal do države“, iznenađujuće je objasnio Franjo Hoić.

Govori tako jer bioplinska elektrana je bila njegov životni projekt. Trebala je to biti ekološka priča. Ishodio je sve dozvole. Radila je na kukuruznu silažu i stajski gnoj, a ovaj potkalnički kraj jedini je u Hrvatskoj koji obliuje time. Međutim sada to više nije to.

„Ljudi se bune za taj komunalni otpad koji oni dovoze ovdje i ja sam protiv toga jer u osnovi nije bilo namjere da se on upotrebljava. Sve njihove radnje koji oni rade s otpadom su silovanje, od bioplinske elektrane do ljudi oko sebe. Svi trpimo zbog toga“, nastavlja Hoić.

Mještani su na rubu živaca, dječji trampolin im je u zatvorenom, suše veš u zatvorenom, žele li udahnuti zraka moraju kilometrima od kuće. Smrad je, kažu, neopisiv. „Dolaze neki kamioni strane registracije i mi ne znamo kaj voze. To su šleperi zatvoreni gore“, kaže nam jedan od mještana. Žale se i na zdravstvene probleme.

„Ja niti fleke nikad po licu nisam imala. Bila sam alergična, ali kako sad u proteklih godinu dana to je katastrofa“, priča nam mještanka.

Kako je došlo do preokreta s otkupom

Dva mjesta – dva bioplinska postrojenja, a isti problem. Ne mogu disati, ali ne mogu ni spavati jer noću šleperi i cisterne od 40 tona naviše tutnjaju seoskim cesticama. Građani kažu da ih prođe i do trideset. Po potoku teče masna voda, sve je zapjenjeno, ali nitko ne poduzima ništa.

Kako se od silaže i stajskog gnoja došlo do otpada priča je vrijedna filmskog scenarija. Franjo Hoić se vratio s rada iz Slovenije i odlučio uložiti obiteljski kapital. Zanesen idejom dobrobiti za rodni kraj prihvatio je i partnera Rusa koji mu je stigao ozbiljnom preporukom. Hoić kaže da je čovjek bio drag i da je svu papirologiju ostavio njemu.

Prijetili su njemu i obitelji

Tvrtki je krajnji cilj bio postati povlašteni proizvođač električne energije, odnosno dobiti subvenciju države jer koriste obnovljive izvore energije. Dva dana nakon toga, njegov partner je, kaže, pokazao svoje pravo lice.

„Dva dana kasnije moj partner se pretvorio u neku osobu koju ja do tada nisam poznavao. On je tražio od mene da potpišem garanciju od dva milijuna eura da će biti ishodovani ugovori o povlaštenom proizvođaču električne energije do 31. 12. 2016.“, prepričava Franjo Hoić.

Hoić je to, govori, odbio potpisati jer nije bilo razloga da subvenciju ne dobiju. „On je meni zaprijetio da zna gdje su moja djeca, gdje sam ja. Ja sam to potpisao i naravno kad sam potpisao, otišao iz ureda, šokiran što me snašlo u pet minuta. I otišao kući jer jednostavno nije mi bilo dobro. Sljedeći dan ja i supruga dođemo na posao, promijenjene brave, ne možeš ući u ured“, prisjeća se.

A on je bio direktor njihove tvrtke. Oduzeta mu je kaže sva poslovna dokumentacija. Onemogućen je bio da učini ono za što se obvezao za dva milijuna eura.

Stavljena mu je blokada na imovinu, do sada mu je skinuto preko dva milijuna kuna s računa. Pokušao mu je ovršiti kuću i pokretnine. Nakon tri godine i on i supruga dobili su presude za nezakonit otkaz.

„On je tu tvrtku u kojoj smo mi bili zaposleni, znao je da će nas po zakonu morat vratiti na radna mjesta, bacio u stečaj. Prebacio je kompletnu imovinu, to je energija bioplina na novu tvrtku koju je ustanovio, koja se zove Bioem“, tvrdi Hoić.

Dolazi do velikog zagađenja prirode

Tako nisu mogli ni naplatiti tri godine plaća što im je dužan i to u vlastitoj tvrtki. Kuću je izgradio petsto metara do postrojenja i sada može samo gledati u nju i trpjeti kao i svi susjedi. Varaju ih zbog profita.

Postrojenja poput ovog imaju nusproizvod digestat. Kada je pogonsko gorivo isključivo biološkog podrijetla, onda je digestat dozvoljeno gnojivo. No problem nastaje ako u proizvodnom procesu nisu samo biološke tvari.

„Kad vi digestat preradite, vi ga odvezete na polje gdje mi sijemo kukuruz za proizvodnju hrane za životinje, a mi kroz taj proces unosimo u sebe i došli smo u poziciju da će ovo naše područje biti jedno od najzagađenijih u Hrvatskoj“, razjašnjava načelnik Mladen Kešer.

Prizor na postrojenju ipak govori kako se radi o otpadu s ambalažom. Tu ambalažu koju uspiju odvojiti, tvrde mještani, povremeno zakopaju.

Ne poštuju propise za zbrinjavanje otpada

Pregledom geoportala došli smo do prezimena kooperanta. Baš to prezime kooperant je postrojenju, onaj koji cisternama odvozi digestat po poljima. Naletjeli smo na otpad koji je zakopan na jednom zemljištu pa se na kraju ispostavilo da je zemljište zapravo od njegovih roditelja.

On kaže kako prvi put čuje za to. Odbacuje navode da je na staroj livadi otpad u obliku limenki i boca. Isto kao i optužbe da otpad u bioplinskom postrojenju nema ambalaže.

Kaže da je to biorazgradivi otpad u vrećicama. No nakon natezanja pored zdravih očiju došli smo do toga da se otpad ipak mora sortirati. Za to su čak i zatražili dozvolu.

„Reko idemo probat nabavit neki stroj da vidimo hoćemo li bit dinamičniji da ljudi ne moraju to radit direktno sa rukama u to i izvlačit van nečistoće“, pravda se Santić te dodaje da u tom postrojenju radi desetak ljudi. „Ali zato smo i tražili ovu dozvolu da eventualno ubacimo stroj“, objašnjava.

Pokazali su nam stroj koji je zapravo usitnjač. Dozvolu nisu dobili. A inspekcijski nadzor je utvrdio, da usprkos tome što nemaju dozvolu to ipak rade iako nemaju uvjete. Hoić ističe kako moraju imati sortirnicu koju nemaju u tvrtki te naglašava kako su to zahtijevali da bi na neki način legalizirali ono što već sada nezakonito rade.

Prepirka sa načelnikom, podršku nemaju

I trebali bi imati zatvoren prostor iz kojeg se ne bi širio smrad.
Bez obzira na sve to javljaju se na natječaj zagrebačkog Holdinga i dobivaju posao. „Zagrebački Holding želi zbrinuti biološki otpad koji je jasno pomiješan sa staklom, papirom, plastikom i vrećicama i tu nastaje problem, gdje će sav otpad doći, 45 tisuća tona u Gregurevec“, ljutit je Kešer.

Tako već i dolazi. I ne, nije problem što ne mogu raditi takav posao, već što Zagrepčani ne odvajaju precizno otpad. Santić stoga proziva da se Zagreb i Hrvatska pokrenu. U samom opisu sklopljenog posla piše kako otpad može doći s većom količinom miješanog komunalnog otpada. Pametnom dosta. Sandić tvrdi da načelnik Poljak sve zna.

„Haha, mi nismo na njihovoj strani i ne možemo dopustiti da se narušava kvaliteta života našega stanovništva. Mi smo apsolutno bezuvjetno i u potpunosti na strani našeg stanovništva. Pa zamislite molim vas da sam ja na strani nekoga tko će zagađivati okoliš“, tvrdi.

A istom tom stanovništvu ne može u oči pogledati onaj koji je imao viziju kako će ratar prodavati svoju silažu, a stočar zbrinjavati gnojnicu, a svi od cijelog tog procesa postati energetski neovisni.

„Ja ne mogu svojim susjedima, prijateljima, sugrađanima u oči pogledat jer oni smatraju da sam ja kriv što sam doveo postrojenje, izgradio ovdje, i život, vrijednost života sam smanjio“, utučen je Hoić.

Pravnim putem pokušava dobiti bitku

Zbog svega toga najavljuje kaznenu prijavu na USKOK i sve institucije koje je potrebno aktivirati od porezne uprave nadalje, da pokrenu pregled svih radnji koje, kako tvrdi, taj čovjek sa svojom organiziranom kriminalnom skupinom radi u ovoj državi.

Dodaje, da je problematični Rus u pet godina već 30 puta promijenio vlasništvo svih tvrtki. Do najgore mu činjenice kako je izdao povjerenje svih u rodnom mu kraju.

Iz Državnog inspektorata su nas obavijestili kako je u tijeku koordinirani nadzor nadležnih inspekcija.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr