Vjekoslav Đaić iz Pariza: 'Je li moguće da to toliko košta?!'

tri vijesti o kojima se priča FEMICID u rijeci Jezivi detalji ubojstva: "Pronađena je na trećem katu s 30 ubodnih rana" Nakon napada Ne može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil nova obveza Velika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."

Reporter Dnevnika Nove TV Vjekoslav Đaić odlučio je, uz iznimno zanimljiv novinarski posao, dodatno uložiti u svoje obrazovanje. Upisao je diplomski studij komunikologije i odnosa s javnošću na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, a zadnji semestar odlučio je provesti u Parizu na jednoj od najelitnijih francuskih privatnih škola. Za Dnevnik.hr piše nam o svojim iskustvima u Francuskoj. Ovoga puta o tome kako izgleda biti podstanar u Parizu.
 

Bit će to novo, a sad vidim i neprocjenjivo, iskustvo,… to je bilo moje razmišljanje kad sam odlučio otići na jedan semestar studirati izvan Hrvatske. Stipendiju sam dobio, i odabir je pao na Pariz.

Odlazak se dogodio i prije nego sam zaista sletio u Parišku zračnu luku. Treba pronaći stan, i donekle si osigurati normalan život. Već i prvi pogled na stranice agencija koje se bave iznajmljivanjem stanova – ostavi u šoku. Je li moguće da to toliko košta? Je! Prosječno, jednosoban stan u centru grada stoji oko 8.400 kn, u Zagrebu je to oko 2.500 kn. (izvor: Numbeo)

Ne čudi zato da ga je The Economist Intelligence unit, 2015., proglasio drugim najskupljim gradom na svijetu, odmah iza Singapura.

Cijene stambenog prostora za prodaju…, za četvorni metar treba imati najmanje 9.800 eura, za Zagreb četiri puta manje. Oko 2.100 eura. (izvor: Numbeo)

Sretnik je svatko tko ima i 10 četvornih metara u Parizu jer ih može iznajmiti. I iznajmljuje ih. Jednako kao i kod nas, nudi se svašta i sve. Od super luksuznih stanova, odlično uređenih do malenih stančića gdje kuhinju i kupaonicu dijeliš sa vlasnikom, do soba, s cimerima, bez njih, stanovanje s obitelji….sve mogućnosti uključene.

Cijene komunalija u Parizu - svemirske

Cijenu vode i komunalija većina iznajmljivača i agencija već uračunaju u cijenu stanarine. A struja kod mnogih ide posebno. Jer je skupa. Za stan od 20 četvornih metara i do 450 kuna. Kao da je s Marsa. Zato vrijedi, pogotovo za studente, zlatno pravilo: Nauči dijeliti!

Gužva za smještaj, zna biti tolika da se mnogi, već iskusni francuski studenti prijavljuju za studentske domove mjesecima unaprijed.

Brojne agencije studentima nude i malene studio apartmane. Kuhinja, malena kupaonica i soba. I koliko god si financije dobro isplanirao, uvijek ti uskoči nešto neočekivano. Napisali na stranici jesu da imaš na raspolaganju perilicu i sušilicu rublja. Ali nisu napisali da i to košta.

Francuzi vole papire

Upisao sam diplomski studij komunikologije i odnosa s javnošću na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Mislim da je važno učiti, jer time obogaćuješ sebe, a danas proces učenja zapravo traje cijeli život, na ovaj ili onaj način. Odlučio sam zadnji semestar provesti u Parizu. Trenutačno studiram na jednoj od najelitnijih francuskih privatnih škola INSEEC Grande École de Commerce, koja ima svoje campuse i izvan Francuske, poput San Francisca, Londona, Monaka. Zašto Pariz - dobra prilika za poboljšati francuski jezik, kulturna scena vrlo jaka, međunarodno okruženje, i neiscrpan izvor novog iskustva i znanja. No, jednom kad završi mukotrpna potraga za stambenim prostorom, slijedi noćna mora br. 2. A tu je vrijeme za drugo zlatno pravilo: Budi strpljiv!

Osim što su katkad spori… Francuzi jednostavno „vole“ papire. Za ugovor za najam stana, tražit će 3 garancije privatnih osoba koje žive u Francuskoj, dokaz o plaći, adresu roditelja (ako roditelji plaćaju, onda će to u pismu morati i potvrditi) i sl.

Samo usporedbe radi, moj ugovor za najam stana na 3 i pol mjeseca imao je 28 stranica. Uključujući stambeno osiguranje i jamstvo da ću platit ruter za internet ako ga oštetim…

Moguće je da traže i ugovor o radu, dokaze o zadnje tri plaćene stanarine kod prošlog najmodavca. Zvučat će čudno, uspoređujući s Hrvatskom, ali većina mojih studentskih kolega, kad ih se o Francuskoj pita, uvijek kažu „puno papira“.

I puno pravila. Koja se, meni se čini, niti oni sami ponekad ne znaju. I da, vrlo lako se može dogoditi (kao meni) da pokušate otvoriti bankovni račun, predate sve papire, i nakon njih još onaj jedan koji nedostaje, gospođa vam se lijepo nasmije, zahvali, a onda vam nakon 2 tjedna pošalju mail da se ispričaju jer pravila njihove tvrtke ne dopuštaju otvaranje računa osobama koje ne borave u Francuskoj duže od godine dana.

I baš mi kolegica priča kako se nije mogla upisati ni u fitness centar. Rekli su joj da plati sve unaprijed. Neće vježbati. Dok je u Parizu, uživat će u gastronomiji.