Vezano za probleme s kreditima u švicarskim francima, Vijeće je izrazilo zabrinutost da neetični bankari preuzimaju glavnu riječ nad sudbinom pojedinca, obitelji i čitavog društva.
Kako je danas priopćeno, Vijeće HBK za život i obitelj u petak, 24. svibnja, razmatralo je Teze o nacrtu prijedloga novog Obiteljskog zakona te je raspravljalo o mogućim rješenjima situacije u kojoj su se našli brojni hrvatski građani koji su uzimali kredite u švicarskim francima.
Uočeno je da Teze o nacrtu prijedloga novog Obiteljskog zakona sadrže određene propuste i sadržajne manjkavosti i nedorečenosti, ali - ističe Vijeće HBK za život i obitelj - o njima se teško očitovati bez uvida u cjeloviti tekst Nacrta prijedloga.
>> Opačić na tribini otkrila što želi postići novim Obiteljskim zakonom
Činjenica da i sami autori Teza priznaju da ne postoji potrebna infrastruktura, odnosno, materijalni i ljudski resursi koji bi omogućili provedbu novog propisa - uvelike dovodi u pitanje svrsishodnost njegova donošenja jer bi još više moglo otežati i usporiti funkcioniranje sustava, zaključuje se u priopćenju.
Na sjednici, koju je u sjedištu HBK-a u Zagrebu sazvao krčki biskup mons. Valter Župan, vijećnicima su se obratili Marko Mišić iz Udruge "Franak", koji je izložio svoju osobnu priču i situaciju u koju je dospio uzimajući kredit u švicarskim francima, te stručni suradnik te udruge Ivan Lovrinović, koji je prikazao slijed događanja od 2006. do danas iz bankarske i pravne perspektive.
"Vijećnici su iznijeli svoju zabrinutost razvojem situacije u kojima neetični bankari ciljanim i unaprijed isplaniranim potezima preuzimaju glavnu riječ nad sudbinom pojedinca, obitelji, te naposljetku i čitavog društva, te iskazali moralnu potporu svima onima koji su se, uzimajući kredite u švicarskim francima s ciljem rješavanja svojih osnovnih egzistencijalnih pitanja, našli u teškoj i često bezizlaznoj situaciji", ističe se u priopćenju HBK.
Promišljajući o mogućim rješenjima, zaključeno je kako je potrebna uspostava etičkih banaka koje će raditi u prilog obitelji kako bi one, kao osnovne jedinice društva, mogle biti funkcionalnije i tako davati čim veći doprinos društvu, a prije svega u rađanju djece koja su najvitalniji i najvažniji resurs društva, dodaje se.
