Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Prateći medije, ne može se izbjeći dojam da u sudnicama nikada nije bilo napetije. Vrijeme je velikih procesa, od suđenja navodnim mafijaškim bossovima, do uglednika koje se tereti za goleme pronevjere. Jeste li se ikada zapitali, kako se osjeća sudac kad pogleda opasnog okrivljenika ravno u oči i priopći mu da će njegovom odlukom dobar dio života provesti iza rešetaka?


Hrvoje Petrač optužen je za otmicu maloljetnog sina generala Vladimira Zagorca. U odsutnosti je osuđen na šest godina zatvora. Nakon godinu dana skrivanja, Petrač je uhićen u grčkoj luci, na luksuznom brodu koji je isplovljavao prema Italiji. Neugodne poruke nastavile su se i na sudu, gdje je u ponovljenom postupku dobio istu kaznu. 'Ja znam svaki vaš korak u prvoj presudi, kuda ste išli, s kim ste razgovarali, zašto ste razgovarali', uputio je Petrač, pred TV kamerama i fotoobjektivima, sucu. Sudac Ivan Turudić odmah je dobio policijsku zaštitu od 0 do 24.  No,županijsko državno odvjetništvo Petrača nikad nije optužilo za prijetnje, saznaje novinarka Provjerenog.

Vezani članci Smrt dvogodišnje djevojčice zgrozila je Hrvatsku Provjereno istražuje slučaj koji je zgrozio Hrvatsku: Ima li onih koji su mogli spriječiti kobni ishod, što kažu stručnjaci? Provjereno: Živi zid ih iskoristio i odbacio - 6 Bivši članovi Živog zida: "Stranka nas je iskoristila i odbacila. A sad nam zbog njih prijete ovrhe". Tajnik stranke uzvraća: "To su cvilidrete i mentalni balavci"

'Mislim zapravo da nema suca koji nikad nije imao nijednu neugodnu situaciju u svojoj sudnici ili van sudnice', kaže Krešimir Devčić, sudac istrage. On je ta vrijeme rata sudio grupi provalnika za više kaznenih djela koji na objavi presude nisu bili zadovoljni kaznama.'Naročito jedan od njih koji je odmah ustao kad je čuo koju je kaznu dobio, prišao sudačkom stolu i počeo vikati na mene govoreći da će on po izlasku iz zatvora srediti mene i moju ženu i moju djecu', rekao je sudac Devčić. Iako su ga pravosudni policajci odmah izveli iz sudnice, priča tu nije završila. Optuženi je prijetnju ponovio i u zatvoru, a nakon 15 dana pobjegao.

Opasne situacije povezane i za mala kaznena djela

'Sigurno da sam ja bio podosta uznemiren zbog svega toga, obavijestio sam svoje nadređene i vojnu policiju, tako da mi je na izvjesno vrijeme osigurana zaštita', svjedoči Devčić. Da nije lako biti sudac, tvrdi i Đuro Sessa, predsjednik Hrvatske udruge sudaca. 'Sustav zaštite sudaca je vrlo skroman. On postoji u većim sudovima. Izvan sudova ne postoji, osim kad postoje neke izuzetne okolnosti. Ali se do sad pokazalo da je u najbenignijim slučajevima došlo do najtežih posljedica. Dakle, u situacijama koje nisu vezane za velika kaznena djela', pojašnjava Sessa.

U zagrebačkoj Palači pravde 22. rujna 1999. godine dogodila se velika tragedija. 'Meni je to javio prijatelj s kojim sam tada imao malu pekaricu. Njemu je kolega bio pravosudni policajac i on je javio da se u sudnici moje pokojne supruge nešto dogodilo', ispričao je Mario Hvalec, suprug ubijene sutkinje. Tog kobnog rujna, poremećeni Mato Oraškić hladnokrvno je ušetao na sud s oružjem. Mirno je sjedio na raspravi i čekao da zapisničarka unese posljednju riječ sutkinje. Potom se ustao, repetirao pištolj, pucao u svoju suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju Ljiljanu Hvalec. U WC-u je oprao krvave ruke, popio vode i otišao.Policija ga je uhvatila na graničnom prijelazu Bregana. Dobio je 40 godina zatvora.
Stravičan zločin u Palači pravde preživjela je samo zapisničarka.

Nakon 10 godina pomirio se sa sudbinom

'Prvo pomislite da to nije istina, da je to nemoguće. Ona je bila sportski tip. Ja sam uvijek mislio da, ako bi se nešto i desilo, to bi se desilo kad bi ona bila sudac parničar, pa nisam očekivao da bi se baš tu moglo desiti da netko puca na nju', kaže Mario koji se danas, nakon 10 godina, pomirio sa svojom sudbinom. Sinovi su mu već punoljetni, a uspomene na suprugu čuva na zidu. 'Da se može na ulici, da se može desiti dok ide s posla. Ali u samoj sudnici,  to stvarno nisam očekivao', dodao je Mario. Iako zakonodavna regulativa nije loša, raskorak između teorije i prakse u sudnicama je još uvijek prisutan. No, koliko god imali posla i zadanih normi često nauštrb kvalitete sudac uvijek mora ostati sudac. Koliko god situacije ponekad bile neugodne. Bilo političke volje ili ne.