Uključenje u NATO Hrvatske, Albanije i Makedonije regionalnog, a ne strateškog značaja

"Ta tri kandidata su mala, s odgovarajuće malim vojskama, i njihovo uključenje u Savez ne može se smatrati strateškim u vojnom smislu", kaže se u izvješću Kongresne istraživačke službe pod nazivom "Pitanja proširenja na summitu NATO-a u Bukureštu".

Pročitajte i ovo Vojni pakt Putin postavlja Orešnika na granicu članica NATO-a: Objavio i tko će određivati mete sukob dva brda Hrvatski sabor potvrdio slanje hrvatskih vojnika u 12 misija, NSATU na čekanju

U izvješću se ističe kako članice NATO-a vjeruju da je "Hrvatska daleko odmakla na putu za članstvo", uz napomenu da je prije zabrinutost izazivala umjerena potpora hrvatske javnosti za članstvo.

U slučaju Albanije i Makedonije, napominje se da se dovodi u pitanje njihova kvalificiranost za članstvo zbog unutarnjih političkih sukoba i mjera za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.

"Administracija je neslužbeno naznačila potporu za sve tri države kandidatkinje, dok je potpora za ulazak Ukrajine i Gruzije u MAP - Akcijski plan za članstvo, manje sigurna", navodi se u izvješću koje je objavljeno u ponedjeljak.

U podrobnoj analizi kandidature Hrvatske navodi se da se "napredak na političkim i gospodarskim reformama općenito smatra jako dobrim te se ne čini da je on prepreka za kandidaturu za ulazak u NATO".

Uz objašnjenje da Hrvatska od 2005. vodi pristupne pregovore s EU, prenose se ocjene Europske komisije o potrebi napredovanja u reformi pravosuđa i borbi s korupcijom.

Konstatira se da je ostvaren napredak u manjinskim pravima, i u manjoj mjeri na povratku srpskih izbjeglica, te se navodi kako se "od 300 tisuća Srba izbjeglih 1995., vratila približno polovica".

U izvješću se dodaje da je "najveća slabost hrvatske kandidature donedavno bila podrška javnosti", ali ona sada dostiže 60 posto.

Kada je riječ o reformi vojske i sposobnosti za sudjelovanje u misijama NATO-a, autori kongresnog izvješća konstatiraju napredak prema stvaranju manje, profesionalnije vojske, sposobnije za razmještanje u inozemne misije i povećanje izdvajanja za vojsku u 2008. na 1,8 posto BNP-a, uz rast na 2 posto 2010.

Što se tiče razvoja tražene "niše" za pomoć u misijama NATO, navodi se da Hrvatska priprema vod za posebne operacije, vod za razminiranje i dva helikoptera za misije NATO-a, te planira postrojbu motoriziranog pješaštva, vod atomsko-biološko-kemijske zaštite i inženjerijski vod. Dodaje se, međutim, kako neke nezavisne procjene postavljaju pitanje je li Hrvatska izdvojila financijska sredstva za sve planirane reforme.

U izvješću se opisuje i hrvatski angažman u misiji ISAF-a u Afganistanu, gdje je sada 190 vojnika, a planira se slanje još 100, uz napomenu da Hrvatska nije poduprla invaziju SAD-a na Irak 2003. te nije tamo poslala svoje vojnike, za razliku od Makedonije i Albanije.

Kada je riječ o regionalnim pitanjima, izdvaja se razvoj dobrih odnosa sa Srbijom od 2000., te pozitivna uloga Hrvatske u BiH, te se opisuju teškoće Zagreba s proglašenjem ZERP-a.

Kod Kosova se navodi da je Hrvatska bila oprezna s priznanjem te se ističe da su veleposlanstva SAD i Hrvatske u Beogradu istodobno napadnuta 21. veljače.

Naglašava se angažman Hrvatske u Jadranskoj povelji od 2003. i drugim inicijativama za vojnu suradnju u regiji.

U zaključku se ocjenjuje kako se "izgledi da Hrvatska na summitu u Bukureštu primi pozivnicu u članstvo čine dobrima".

Spominje se i "snažna podrška pozivnici za Hrvatsku" izražena na ministarskom sastanku NATO-a u Bruxellesu 6. ožujka, uz napomenu da će konačna odluka biti donesena u Bukureštu.