Udruga Bijeli krug iz Splita osnovana je 2011. godine i od tada pomažu žrtvama nasilja, i muškarcima i ženama. ''Radimo s 'obje zaraćene strane', počiniteljima-prekršajcima u smislu psihosocijalnog tretmana, a dolaze nam i osobe s presudom rada za opće dobro na slobodi. Naime, i nasilnici su osobe kojima treba pomoć po pitanju prevladavanja teškoća u ponašanju i socijalizacije u društvo normalnih ljudi'', rekla je za Slobodnu Dalmaciju Livija Plančić, voditeljica udruge Bijeli krug, koja je, uz troje zaposlenih i jednu vanjsku suradnicu, realitetnu licenciranu terapeutkinju, volonterka u Udruzi.
Pročitajte i ovo
Jedna od žrtava zlostavljanja kojoj je pomogla upravo udruga Bijeli krug anonimno je svoju priču ispričala za Slobodnu Dalmaciju. Trpjela je psihičko i fizičko zlostavljanje sve dok nije ''došla do ruba''.
''Nisam znala što da radim, ali sam osjećala da sam došla do ruba. U stanju na korak do samoubojstva smogla sam snage, pobjegla iz kuće i banula na Odjel psihijatrije splitskog KBC-a. Za ono što sam pak tamo doživjela mogu reći samo jedno veliko hvala na ljudskosti i stručnosti'', govori.
Nasilnik postao – ranjena zvijer
Najprije ju je iznenadilo točno postavljanje dijagnoze, bez obzira na ''nesuvislu ispovijest'', kaže žena. Preporučili su joj potrebnu terapiju, a ona im je na tome neizmjerno zahvalna. ''Posebno sam zahvalna liječnicima dr. Jošku Topiću i dr. Marijanu Kaliterni te svim krasnim sestrama dnevne bolnice na Psihijatriji KBC-a Split. Također sam neizmjerno zahvalna pacijentima supatnicima, mahom normalnim ljudima koji su pretrpjeli neku traumu doma, mobing na poslu i slično, i koji su mi svojim iskustvima i svjedočanstvima pomogli da prevladam vlastitu dramu'', ispričala je traumatizirana žena.
No unatoč podršci koju je dobila u bolnici, s policijom je bilo itekako drukčije. ''Neću vam reći na koju sam policijsku postaju otišla jer se bojim (sad i njihove!) osvete, ali takvo podcjenjivanje i bešćutnost doista nisam očekivala'', ispričala je za Slobodnu Dalmaciju.
''Najprije su me, onako nesretnu, pustili da čekam tri sata na obradu, iako nisam primijetila da imaju drugog posla. No dobro, nakon što sam im ispričala što me snašlo, dočekali su me neugodnim, podcjenjivački obojenim pitanjima, koji kao da su govorili: 'Što si uopće došla? Što hoćeš od nas?' Nakon što su, međutim, ipak protiv zlostavljača podnijeli prekršajnu prijavu, dali su mi jedan papir i poslali me van. Izišla sam na ulicu cvokoćući te pogledala što piše; s jedne strane bio je ulomak Kaznenog zakona koji nisam razumjela jer nisam pravnica, a s druge pet-šest brojeva telefona nekih udruga i tijela kod kojih mogu potražiti psihološku pomoć.
U trenutku sam shvatila da je bila ogromna pogreška zlostavljača uopće prijaviti. Znate, bilo mi je teže to učiniti nego trpjeti, a zapravo sam se tek podnošenjem prijave izložila pogibelji jer je on tada postao kao ranjena zvijer kojoj, je li, na koncu neće biti ništa, a ja sam sebi de facto iskopala grob. U hipu sam shvatila da me nitko neće zaštititi'', priča.
Svjetlo na kraju mračnog tunela
Sjela je na klupu u parku i krenula redom zvati brojeve s papira koji je dobila u policiji i tek tada shvatila najveći apsurd. Na te joj se brojeve, naime, nitko nije javljao. Tada je shvatila da je sama. Tek se na jedan broj netko javio, ali u Zagrebu, pa su joj dali broj Bijelog kruga.
''Tada se počinje nazirati svjetlo na kraju mog crnog tunela'', rekla je. Priča kako su joj u udruzi najprije pružili psihološku pomoć, a zatim i financijsku – pomogli su joj da pronađe posao. Sada radi kao njegovatelj starije osobe za jednu obitelj. ''Nemam riječi kojima bih zahvalila svima u udruzi. Oni su spasili najmanje jedan život, moj'', zaključila je.
Prilika za novi život
Na svom novom životu udruzi Bijeli krug zahvalna je i Ivana Banjan, samohrana majke petero djece. ''Prošla sam težak i bolan razvod braka, borila sam se sama s obvezama, potpuno sam zaboravila na sebe. A onda mi je jednog dana došla 'voda do grla'. Trebala sam s nekim razgovarati, izjadati se, potražiti psihološku potporu. Tako sam došla u Bijeli krug.
Počela sam dolaziti na razgovore koji su mi postali terapija, jačala sam emocionalno, trgnula se'', otkrila je Ivana i rekla da, uz podršku iz Bijelog kruga, nije ni sekunde dvojila kada je stigla ponuda za posao. ''Postala sam opet realni sudionik tržišta rada, a ne samo depresivna žena vezana za kuću i djecu. Iskreno sam zahvalna udruzi i svima koji su mi omogućili da poradim na sebi i dobijem novu priliku za vlastiti život'', zaključila je Ivana Banjan.
