U dvorištu otvorio pogon za proizvodnju ugljena i susjedima život pretvorio u pakao

Nad Poljanicu Bistransku se nadvio crni dim koji suklja dan i noć, a buka i smrad su postali, kažu, nepodnošljivi.

Pročitajte i ovo Hrvatski festival Žudija Rimski vojnici okupili se u Loboru: "Znamo da sljedećih 25 godina ovoga neće biti" Istražuje se uzrok Nova nesreća u kineskom rudniku ugljena: Poginulo je 12 ljudi

Krenuli su zato kontaktirati redom sve nadležne institucije i tek to ih je izbezumilo! Uporabna dozvola mu je dana protuzakonito, ali je nitko ne želi ukinuti. Nije poštivan ni prostorni plan, ali za to ga nitko ne može kazniti, a dozvole mu ne trebaju jer takvu peć nisu predvidjeli zakonom.

„U 5 sati ujutro čujem cirkulare, sad više motorke ne, ali cirkular čujem“, kaže Đuro Beštak, stanovnik Poljanice Bistranske.

Trideset susjeda potpisalo je peticiju kojom se zahtjeva zatvaranje pogona, a tek je četvero stalo pred kameru Provjerenog. I to oni koji nisu odustali u borbi od kada je pogon pušten u proizvodnju prije godinu dana.

"Cijelo dvorište puno prašine"

„Pet minuta odavde je dječji vrtić, a odmah pored njega je osnovna škola. Nama je cijelo dvorište puno ugljene prašine, auti zmazani, prozori zmazani, sve pada nešto ljepljivo, ne možete to oprati, djeca su nervozna, nesretna i isfrustirana“, kaže Željka Rasi, stanovnica Poljanice Bistranske.

Iz dva dimnjaka suklja crni dim, iz druga dva bijeli, govore nam susjedi. Smrad je katkada nesnošljiv, a buka konstantna. Svega toga nije bilo kada su se doselili.

„Živimo u takvim uvjetima gdje vi ne možete otvoriti prozor kad vi to želite, kad vama to treba, da vi ne možete objesiti svoje rublje van kad vi to želite, da jednostavno uopće ne možete boraviti vani na ovom dvorištu.“, kaže Željka.

„Mi smo se ovdje doselili zbog mira, čistog zraka, a sad eto, imamo što imamo. Nama je tu najgora buka, jer vidite da smo mi povišeni i da direktno njegov taj pogon ima vrata otvorena prema nama i to je strašno. On radi konstantno, 24 sata dnevno i subote i nedjelje i praznik i na Gospu je radio. Stalno“, kaže Bernardina Rezo Draganić.

"Očajni susjedi"

Zajedničkim snagama s email adrese naziva „očajni susjedi“ počeli su pisati dopise. Tko je i kako dozvolio rad pogonu za proizvodnju ugljena usred naseljenog područja?

"Mi protiv gospodina Putaka, našeg susjeda osobno nemamo ništa, i želimo mu svu sreću i blagoslov i da uspije taj svoj posao pokrenuti negdje na lokaciji gdje neće smetati ljudima i uništavati njihovo zdravlje prije svega“, kaže Edi Rasi.

Ali nisu dopise pisali samo oni. I vlasnik pogona imao je milijun pitanja, na koja mu nitko nije znao dati odgovor.

„Cijeli problem u ovoj državi je kaj nitko niš ne zna tko kaj treba. Ja sam šest dopisa napisal ministarstvu zaštite okoliša, ministarstvu gospodarstva, samo pišeš i tražiš odgovore šta sve treba. Onda nam samo usmeno kažu da mi ne treba ništa. Možete li vi meni to na papir staviti da ja ne trebam ništa“, pita se Siniša Putak, vlasnik palione.

To je tek uvod u priču. Vlasnik palione govori nam kako je trebao izvaditi uprabnu dozvolu i elaborat o etažiranju, te potvrdu o procjeni rizika. Pa krenimo, apsurd broj jedan - uporabna dozvola.

„Ne znam kako to može biti pogon za proizvodnju s ovakvim rupama kaj se praktično ne sruši i kako to može imati uporabnu dozvolu, to treba odgovoriti netko drugi, a ne mi“, kaže Bernardina.

Na temelju prastarih građevinskih rješenja izdana mu je uporabna dozvola. Očajni susjedi zakopali su se u gruntovnicu u brdo papirologije te otkrili kako tu nešto ne štima. Ponadali su se kako je to rješenje njihovih problema. Sve su proslijedili Ministarstvu graditeljstva koje je zaista utvrdilo nepravilnosti i poslalo dopis uredu koji je dozvolu izdao.

Ministarstvo ne može ukinuti dozvolu

„Nažalost u svezi izdane uporabne dozvole za zgrade u Bistranskoj Poljanici podignuta je kaznena prijava, policija provodi istragu i istraga je u tijeku i ne možemo davati nikakve izjave i ulaziti u detalje slučaja“, kaže Ante Mandarić, pročelnik Ureda za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.

Osoba koje je dozvolu izdala je pod istragom, ali dozvola je i dalje valjana. Ministarstvo je, tvrdi, ne može ukinuti.

„Pravomoćni akt se ne može naknadno poništiti stoga mi kao ministarstvo nismo mogli zahtijevati poništenje izdane dozvole“, kaže Željka Perić iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.

Poništiti je može tek ured koji ju je izdao, ali oni to ne žele zbog posljedica koje bi nastale. Drugim riječima, boje se naknade štete, ali oni i ne misle kako je uporabna dozvola bitna, već dozvola za rad.

I eto nas do drugog apsurda.

„Tu djelatnost može obavljati samo striktno u toj zoni koja je udaljena cirka 1000 metara od prvih stambenih objekata“, kaže Krešimir Gulić, načelnik općine Bistra.

Iako dakle jasno krši prostorni plan, ni za to sankcija nema.

„Mi smo za to poslali dopis i dvije požurnice na Ministarstvo graditeljstva jer općina nije nadležna za provoditi prostorni plan. Mi ga samo donosimo, nažalost nigdje u zakonu nije definirano tko je nadležan za provođenje prostornog plana“, kaže načelnik.

Pa tko je onda nadležan ukoliko netko krši prostorni plan?

"Nitko nije nadležan"

„Ispada da nitko nije nadležan, ne znam zašto se radi prostorni plan. Mi smo došli do zaključka da smo nemoćni“, kaže Gulić.

Susjedi i općina su poslali i na stotine dopisa tražeći i inspekcije da izađu na teren.

„Ne znam čemu inspekcije uopće služe. Niti sanitarna ne mjeri buku, niti zaštite okoliša ne mjere zagađenje. Ništa, oni izađu na teren i sad vi možete Boga moliti da li on u tom trenutku slučajno radi ili ne“, kaže Bernardina Rezo Draganić.

Vlasnik tvrdi kako od općine nije tražio nikakvu suglasnost jer ne treba!

„O proizvodnji ugljena na stari način, znači one peći kaj zagađuju milijun puta više, ona mora biti 500 metara od kuće. Ovo je nova peć i za nju nema propisa“, kaže Putak.

Njegova peć proizvodi drveni ugljen pomoću pirolize. Jedina je takva u Hrvatskoj, vlasnik nam govori kako ni na carini nisu znali kako je uvesti u Hrvatsku. I za nju propisi ne postoje.

„Meni treba šest dana da ja objasnim proces nekomu da bi to shvatio i oni uopće nemaju viziju kam bi oni to stavili“, kaže vlasnik palione.

Svjestan je kako se nalazi u zakonskom vakuumu, a to i jasno poručuje susjedima!

„Nek se j.. i nek se žaliju predsjedniku i Saboru i Ustavnom sudu koji je donesel zakon takav kakav je, a na sreću nama ide u prilog. Možda bu država mijenjala zakon zbog 20-tak parazita. To tak je, ali kad ih jedan dan namjerno zadimim, onda buju vidili kaj je mrak, kaj je kmica“, objavio je na Facebooku.

Ministarstvo zaštite okoliša tvrdi kako za tu djelatnost nije potrebna procjena utjecaja na okoliš. Ali, vlasnik je ipak sam platio i izmjerio zagađenje.

„Moje dijete je baš toga dana imalo kozice pa sam bila s njim doma. Toga dana nije bilo dimova, nije bilo plinova, nije bilo ničega“, kaže Željka Rasi.

"Izuzetno opasna djelatnost"

Propisane granice zagađenja se odnose na pogone izvan naselja, ali Ministarstvu zaštite okoliša to očito nije bitno jer su uvažili mjerenje. Ali Ministarstvo gospodarstva tvrdi posve suprotno - kako je to izuzetno opasna djelatnost ako se obavlja u blizini naselja.

„Najnegativniji utjecaji nastaju pri proizvodnji drvenog ugljena, pirolizi drveta. Emisije štetnih plinova i tvari uključuju stakleničke plinove, katran, organske hlapljive tvari i lebdeće čestice i mogu predstavljati zdravstveni rizik za radnike i stanovništvo koje živi u područjima, koja se nalaze u blizini proizvodnog pogona“, čita Željka dokument Ministarstva gospodarstva.

Žive uz stalnu buku piljenja. I to od 6 ujutro do 10 navečer. Buka je Željkinoj djeci postala uspavanka za laku noć. Najstarija Patricija ima rane u ustima.

„Ona boluje od te jedne izrazito rijetke autoimune bolesti. Njezino stanje ovisi i o stresu. Ona bi trebala biti sretno i bezbrižno dijete“, kaže Željka.

Razočarani su u institucije, razočarani što pošteni uvijek ispadnu naivni jer oni su za samu gradnju kuće morali ispuniti sto i jedan uvjet kako bi je legalno i po pravilima sagradili.

„Meni je osobno drago da netko želi raditi, meni je samo žao da je on to napravio ovdje. Meni je stvarno žao jer tomu tu nije mjesto i to svi znaju, to je svima jasno“, kaže Željka.

Pili se na otvorenom, ostaci proizvodnog procesa završavaju rasuti po dvorištu i vjetar ih nosi. Radi se 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Isti dimovi, isti zvuk. Na jedinoj peći u Hrvatskoj za koju nema pravila, i djelatnosti za koju vam nitko ne treba izdati dozvolu.
U dvorištu kuće, stambenoj zoni u podnožju Medvednice. I kaže vlasnik - prodaja ide odlično - gotovo sve izvoze. Bez provjere sirovine ili pak gotovog proizvoda koji je, usput budi rečeno, zapaljiv. Nekoliko metara od susjeda, bez ograde, bez milosti, bez logike. Samo u Hrvatskoj.