"Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?" izjavila je u telefonskom razgovoru s novinarom Novosti i dodala da ''ustaše treba odvojiti od onoga što se događalo u NDH''.
Pročitajte i ovo
"Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo. Nakon puno pročitanih knjiga i razgovora s ljudima poput Vinka Nikolića, shvatila sam da je ustaški pokret bio odgovor na Šestosiječanjsku diktaturu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata događalo se puno zločina. Tijekom te četiri godine NDH se odvajao od onoga što je predstavljao ustaški pokret. Apsolutno treba osuditi one koji su činili zločine na svim stranama, ali ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom", dodala je Tomašić.
Što se tiče Ante Pavelića, rekla je da je shvatila da je bio narcisoidan i da je mnogo stvari mogao napraviti drukčije. "Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali tada je bio rat. Trebalo je živjeti u tom vremenu", kazala je eurozastupnica koja je u nedjelju osvojila 70 tisuća preferencijalnih glasova i novi mandat u Europskom parlamentu.
Novosti su otkrile kako je Ruža Tomašić od sredine 70-ih i preseljenja pa sve do sredine 80-ih, u ustaškoj odori po hrvatskim zavičajnim domovima javno recitirala svoje i tuđe pjesme posvećene Anti Paveliću, ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Autorske pjesme, za koje sada kaže da ih je samo potpisivala, objavljivala je u časopisu Nezavisna Država Hrvatska, koji je vodio Srećko Pšeničnik, Pavelićev zet i prvi čovjek ustaške organizacije Hrvatski oslobodilački pokret.
Potpisala pjesmu "Hrvatskoj"
U tom listu, u izdanju iz 1985., tada 26-godišnja Tomašić je djevojačkim prezimenom Budimir potpisala pjesmu ''Hrvatskoj''. U njoj, između ostalog, slavi ''hrabrost i gordost Ante Pavelića'' te najavljuje kako će ''srdca opet kucati kao jedno, Domovino za te i za Poglavnika''. Pjesma završava pokličem ''Za dom spremni''.
U pjesmi iz 1985., naslovljenoj ''Poglavniku'', stoje stihovi: ''Poglavniče, plemeniti vođo...'', završavajući i ovu pjesmu pozdravom ''Za dom spremni''. Pjesme je izvodila po zavičajnim domovima diljem Kanade, odjevena u ustašku odoru kakve su nosile pripadnice Ženske ustaške loze i Ženske ustaške mladeži.
Tomašić danas tvrdi da pjesme nisu njezino autorsko djelo, već im je autor njezin mentor Goroslav Madić. Kaže kako je tuđe pjesme objavljivala pod svojim imenom jer je ''to bio dio plana da jednom preuzme Hrvatski oslobodilački pokret u Kanadi u koji se učlanila 1976.''.
Tada je Tomašić bila prava atrakcija u Kanadi, a iseljenici su ju zvali ''Hrvatica u ustaškoj odori'' i ''Lijepa Plavka''. "Ne sramim se, tako je bilo tamo dok sam rasla. Niti sam ikoga orobila, niti sam ikoga ubila. Puno toga se u međuvremenu promijenilo i iza nekih stvari danas ne stojim. Gledajući s političke pozicije, naučila sam dosta novoga i shvaćam da nije sve bilo onako kako su mi tada govorili. Nešto nije, a nešto jest", rekla je Tomašić.
