Tisuće kuna za školarce, a nekima od roditelja je hladnjak prazan

Piše Dnevnik.hr, 19. kolovoza 2008. @ 20:45

Prije početka školske godine besplatni udžbenici za mnoge su obitelji velika olakšica, ali daleko od toga da su jedini trošak. Dodatna oprema samo za jednog školarca, torba, bilježnice, školski pribor, u prosjeku stoji oko tisuću kuna ne računajući skupu odjeću.

Provjerli smo cijene i kako što lakše prebroditi početak škole.

Gospođa Červar mora na vrijeme opremiti dvoje školarac -Ornela je sedmi razred, a Dorijan prvi srednje. Udžbenici jesu besplatni, ali sve im drugo treba kupiti, od torbe do flomastera.

Treba ih i obući 'od glave do pete'. Červarovi će samo za početak škole potrošiti najmanje jednu prosječnu hrvatsku plaću. Upravo koliko zaradi Sanjin suprug koji u obitelji jedini radi.

Školarac može stajati i jeftinije, ali vjerojatno na uštrb kvalitete. Jedna od najvećih knjižara u Hrvatskoj nudi pravu paletu cijena. Školska torba od 200 do gotovo 900 kuna. Najskuplja anatomska ima i dvije pernice punu i praznu, kabanicu i vrećicu za papuče.

Torbu treba i napuniti. Jeftinija bilježnice s mekim uvezom kreću s od šest i pol do četrnaest i pol kuna. Pernice bez pribora do 100 kuna, a s priborom do 190. Obične olovke do osam kuna, gumice do 22. Tu su i omoti, šiljilo, ravnala i to je najmanje sedamsto kuna.

Obitelj Červar kombinira jeftiniju torbu i skuplje bilježnice, pokušavajući tako preživjeti još jedan početak školske godine.

No, ima i onih kojima je opremanje školaraca egzistencijalno gotovo nepodnošljiv trošak. Tako je, primjerice, obitelji Miholić.

Kad se zbroje naknada s burze, braniteljska mirovina i dječji doplaci, peteročlana zagrebačka obitelj mora preživjeti s 4 000 kuna na mjesec.

- Evo sad ću vam pokazati frižider, nemam ništa u njemu, prazan je, nemam što djeci dati, kad kažu mama daj, nemam im što dati, evo vidite i sami, priča Ljubica Miholić.

- Ostajem sada bez posla, idemo na burzu i to mi je problem, ne znam kako ću se s tim rastezati i pokrivati. Ne mogu ni spavati, da vam pravo kažem. Ako spavam dva sata to mi je sve, samo se sekiram, maltretiram, pomoći ne mogu ni sebi, ni djeci, ni suprugu.

- Sada mi je najveći problem kad počne škola, kako ću platiti režije, djecu poslati u školu. Nemam više riječi, očajna sam do kraja, priča Ljubica u emisiji 10 do 8.

Više o svemu u video prilozima.