'Hrvatski jezik je u usporedbi s engleskim kudikamo siromašniji vokabularom, ali kada su u pitanju psovke, one su i maštovitije i učestalije u govoru', rekao je za emisiju Provjereno prof. Davor Nikolić s odjela kroatistike Filozofskog fakulteta. Objašnjava kako je hrvatski jezik po pitanju psovki iznimnio bogat, a svaki kraj ima svoje specifične izraze. Profesor Nikolić ih proučava godinama, a za to vrijeme naslušao se svega i svačega.
Pročitajte i ovo
'Vrag ti se u rukicu posral, potrla te mati božja, bog da ti se potrl šekret papir, vrag ti se na grobu posral, vrag ti f pi... šlopal z rukami, je... ti srce, jab.. te svi sveci, vrag te je.. bum te vmoril', ovo je samo dio bogatstva podravskih psovki. Većinu njih, Sean Honan, Irac koji već šest godina živi u Hrvatskoj, ne bi ni razumio. Unatoč dugom stažu kao stanovnik Zagreba, s našim je jezikom još uvijek na vi.
Mogli bi učiti na hrvatskim psovkama
'Tvoj jezik je teško, puno teško! Je.. ti pas mater, je.. ga, boli me ku...da, to je vjerojatno to. Ali ja to još uvijek ne mogu reći s takvom sigurnošću. Premda vježbam, ali još uvijek nemam srž svega, no, doći će i to!', rekao je Sean. Sličnosti sa zemljom iz koje dolazi su velike. Čak 96 posto Iraca su katolici i deklariraju se kao izrazito religiozan narod. Nešto kao i Hrvati, no kada su kletve i psovke u pitanju, razlike su drastične. 'Mi smo poprilično jadni, mislim da bi svi mogli učiti na hrvatskim psovkama. Vi ste postavili visoke standrade od kojih bi svi mogli naučiti', rekao je Sean.
Psuješ kao kočijaš ili kao piljarica odnosno kumica s placa, postali su uvriježeni izrazi za ljude, recimo to tako, osebujnijeg načina izražavanja. Bila su to zanimanja koja su nekoć imala najviše kontakata s ljudima. A time i više prilika za nesuglasice i svađe. Vremena su se promijenila, kumice su postale finije, a kočijaši usto i vrlo rijetki. 'Ne volim psovati, ali zaleti se neki puta, ali inače to ne prakticiram. Kako sam jedini kočijaš, ako mi se koji put i omakne, da mi moraju oprostiti pa ipak sam ja jedini!', rekao je kočijaš Zlatko Habric. Kočijaše su s vremenom zamijenili vozači automobila. A njime i preuzeli dio rječnika i nadogradili ga.
Kletva i na Baščanskoj ploči
Psovke i kletve su stare koliko i jezik, a i psovka je nastala od kletve. Ista se u hrvatskom jeziku pojavila, kad i on sam. Na prvom spomeniku našeg jezika, Baščanskoj ploči, nalazi se jedna takva. 'Da onaj koji porekne tu darovnicu, dakle ta crkva koju je darovao kralj Zvonimir, neka ga prokune bog i apostoli i evanđelisti, to je blagorečeno u odnosu na današnje vrijeme. Eto i u jednom takvom tekstu nalazi se kletva s izrazom neka ga prokune bog i kazni', rekao je Davor Nikolić.
S vremenom su psovke postale vulgarnije i što je važnije, učestalije u govoru. Toliko da je psovka ponekad, kaže Predrag Raos, jedini način da te netko shvati ozbiljno, koliko god se to na prvi pogled moglo činiti čudnim. 'Po mojem uvjerenju ljudi psuju premalo, trebali bi se češće i krepkije izražavati. Jer kad netko pravi budalu iz tebe, a ti njemu: Gospodine, kak možete nekaj tak napraviti?' Ma, pošalji ga u materinu bez puno priče, onda će shvatiti', zaključuje Raos.
Obrazovanije osobe manje psuju
Problem je u u tome što psovke i prostote često zamijenjuju riječi potrebne za komunikaciju. Što je osoba obrazovanije time ima i veći vokabular, složenije konstrukcije i tada nema potrebe za psovkom. Osoba s manje obrazovanja čije su rečenice krakte, a vokabular siromašan, onda je tu psovka pomoćno sredstvo', objasnio je Davor Nikolić. 'Članovi obitelji, dakle otac, majka, brat i sestra, oni se najčešće psuju. Zatim životinje, najčešći je pas, ali odmah slijede krava, koza, konj, ovca. Treća kategorija su svete stvari, bog i s njim povezani sveci', dodao je Nikolić.
Cijeli prilog o psovkama pogledajte u priloženom video prilogu.
