Gospođi Renata Očić na pretragu čeka 6 mjeseci. ‘U onom trenutku kada se vi razbolite I uđete u taj žrvanj bolesne osobe, shvatite gdje živimo i u kako teškim uvjetima pacijenti žive’, kaže Renata .
Pročitajte i ovo
Rekorder lista čekanja je koprivnička bolnica. Tamo se za ugradnju koljena čeka 986 dana. Kuk se u Hrvatskoj čeka 960, operacija očne mrene 565, ultrazvuk srca i kolonoskopija 300, a magnetska rezonanca 296 dana.
‘Novca je više nego ikada, građana Hrvatske je manje nego ikada, a liste čekanja su sve duže i duže. A istovremeno privatni biznis u zdravstvu cate. Tko je tu lud’, pita se Mario Drlje iz Udruge hrvatskih pacijenata.
Najveći Klinički bolnički centar u zemlji KBC Zagreb ima i velike liste čekanja. ‘Cijeli niz kliničkih pretraga ili zahvata se uopće ne bi trebao raditi kod nas već bi se mirno mogli napraviti u županijskim bolnicama ili ustanovama niže razine’, kaže prof. dr. sc. Stjepko Pleština iz KBC Zagreb.
U KBC-u Zagreb tvrde da problem nije samo u listama, nego i u sustavu. ‘U velikim svjetskim kliničkim centrima je nezamislivo da sveučilišni professor okulist, sa višegodišnjim iskustvom, troši svoje vrijeme na prepisivanje naočala’, dodaje Pleština.
S njima ili bez njih, pacijenti već odavno vide da hrvatsko zdravstvo i nije najzdravije.
Zašto su liste čekanja nerealno duge i kada će hrvatski pacijenti dobiti svugdje brzu i kvalitetnu uslugu, za koju na kraju krajeva izdvajaju pozamašne iznose? Naš reporter Vjekoslav Đaić odgovore je dobio upravo od ministra zdravlja Rajka Ostojića.
Ministar je kratko komentirao našu realnost, a to je da se primjerice u bolnici u Koprivnici za endoprotezu koljena čeka se 986 dana. 'Razlog je najcešce jedan - nema se dovoljno materijala', objašnjava ministar zdravlja Rajko Ostojić.
Novi ministar nezadovoljan je i činjenicom da se na operaciju očne mrene u Zagrebu čeka 516 dana. 'Nedopustivo! Operacija očne mrene danas traje od 4 do 6 minuta. Ako pacijent može ležati u privatnoj klinici u Zagrebu svega 6 ili 12 sati to treba napraviti u bolnicama', kaže ministar Ostojić.
Na pitanje je li problem djelomično u tome što liječnici prijepodne rade u javnim ustanovama, a poslijepodne operiraju u privatnoj praksi ministar kaže da vjerojatno jeste. 'Vjerojatno da u nekim zdravstvenim ustanovama. Posljednjih 8 godina svi rade sve. Zašto? Jer im je država dozvolila', kaže Ostojić.
Ovih dana ministar Ostojić na svoj će stol dobiti izvješće o stanju lista čekanja u svim hrvatskim bolnicama. 'Ja sam vam dijagnostičar. Čekam papire, čekam simptome, znakove, brojke i onda ću, slikovito rečeno, postaviti dijagnozu i dati terapiju', kaže ministar.
A problem s listama namjerava riješiti tako što će se za početak, kaže, nabavit ekstra ugradbeni materijal središnjom javnom nabavom i distribuirati onim ustanovama koje su to zahtjevale i molile. 'Oni će morati smanjiti liste čekanja. Svaki dan manje na listi čekanja, bez obzira tko za to bio zaslužan je uspjeh'. Ako ne uspije u tome, kaže ministar, svatko će zbog svoje vjerodostojnosti ili nevjerodostojnosti morati odgovarati.
Na pitanje je li mu cilj smanjiti broj dana na listama čekanja ili povećati broj operacijskih zahvata, odnosno broj pretraga, ministar kaže da će liste čekanja uvijek postojati. 'Liste čekanja su vam medicinski prihvatljive granice, koje se kod nekih iskazuju u satima od 6 ili 12 sati. Ili 6 do 12 mjeseci', kaže ministar. Dodaje da se liste čekanja svugdje trebaju raditi putem interneta jer živimo u 21. stoljeću.
Ministar Rajko Ostojić svjestan je i toga da su liste čekanja velike jer se pacijenti istodobno naručuju u bolnicama različitih gradova te čekaju gdje ce prije doći na red. Kaže da se u budućnosti ne smije dogoditi da, primjerice za magnetsku rezonancu, na 5 mjesta postoji isti zdravstveni broj.
