No, obranu sa slobode sudac Marko Benčić uvjetovao je oduzimanjem putovnice, obvezom da se jednom mjesečno mora javiti sudu te da ne smije napuštati mjesto boravišta.
Pročitajte i ovo
Iznoseći svoju obranu di Mauro Bunjevac je ponovila priču da je kao zaposlenica tvrtke koja se bavi trgovinom dragim kamenjem, dobila informacije o draguljima te da je hrvatskim vlastima željela pomoći da se otkrije njihovo porijeklo i vlasnik.
Zbog toga je preko odvjetnika Ante Nobila stupila u kontakt sa
zamjenikom glavnog državnog odvjetnika Lazom Pajićem, kojemu je, kako tvrdi, predala svu dokumentaciju vezanu uz dragulje. Kasnije je, kaže, došla do zaključka kako drago kamenje nema veze sa Zagorcem, pa mu je to i javila.
Državno odvjetništvo međutim tvrdi da je ona Pajiću zaista ponudila pomoć u istrazi o bankovnim računima u inozemstvu na kojima se prikupljao novac za obranu Hrvatske, ali da se ubrzo ispostavilo kako pokušava omesti istragu i zapravo pomoći Zagorcu.
Zbog toga ju terete za priječavanje dokazivanja, a u optužnici se spominje i general Zagorec kao osoba koja ju je na to nagovorila.
No, kako je on i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu sudac je razdvojio postupke, pa će se postupak protiv Zagorca dovršiti naknadno.
Di Mauro Bunjevac uhićena je večer prije nego li je Zagorčev
odvjetnik Zvonimir Hodak na novinskoj konferenciji ustvrdio kako je riječ o osobi koju su Državno odvjetništvo i predsjednik Stjepan Mesić angažirali u istrazi o tajnim bankovnim računima u inozemstvu i "nestanku" dragulja iz MORH-a, za što se sumnjiči Zagorca i koja navodno ima dokaze da je Zagorec nevin.
Odbjegli umirovljeni general osumnjičen je da je odlazeći s dužnosti pomoćnika ministra obrane 2000. iz sefa tog ministarstva odnio dragulje te da je time zlouporabio položaj i ovlasti, oštetivši državu za pet milijuna eura.
Hrvatska je stoga od Austrije gdje živi zatražila njegovo izručenje. Austrijski drugostupanjski sud odobrio je izručenje, no Zagorec mu se i dalje protivi.
