3200 km ruskog naftovoda, od Samare do luke Omišalj i otuda transport milijuna tona nafte tankerima. Ideja je to projekta Družbe Adrije, koji su nam Rusi nudili godinama. Javnost se protivila, a politika šutjela. Glas razuma trebala je biti struka.
Pročitajte i ovo
'Struka je zakazala, mislim da je struka trebala bit puno jasnija u određivanju strateško-energetskog interesa Hrvatske i istovremeno i dobiti koju je Hrvatska mogla ostvarivati. To treba biti misao vodilja - profit i sigurnost plovidbe uz zaštitu od zagađenja', rekao je Davor Štern, bivši direktor INA-e.
Metafore ruskog veleposlanika o uskakanju Hrvatske na posljednji ruski vlak, mogle bi se protumačiti i kao požurnica Ekološki rizik postoji, ali je danas mnogo manji u odnosu na profit i nova radna mjesta koja bi projekt donio. 'Ima velikih prilika za otvaranje značajnog broja vrlo kvalificiranih radnih mjesta. To je recimo bila prilika koju je Hrvatska na ovaj način propustila', smatra Igor Dekanić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
Rusija nam je nakon višegodišnje šutnje izašla u susret i obećanjem kraka plinovoda Južni tok samo za Hrvatsku. Daleko od prvotne ponude izgradnje magistralnog cjevovoda i statusa tranzitne zemlje za ruski plin, što su iskoristile druge zemlje.
'Samo priključenje jednog kraka plinovoda kao izvor dobave ruskog plina za Hrvatsku nije više bitan, pogotovo nakon što se izgradi interkonektor preko Madarske, dakle mi imamo alternativni izvor dobave plina', uvjeren je Štern.
I ovdje smo izgubili više od samog plina. 'Hrvatska je time izgubila, realno gledajući, strateški položaj da bude neka vrsta plinskog 'huba' na jugu Europe', rekao je Dekanić.
>> Zbog šutnje Vlade Hrvatska gubi 100 milijuna eura na godinu!
A to sada umjesto nas postaje Mađarska. Metafore ruskog veleposlanika o uskakanju Hrvatske na posljednji ruski vlak, tako bi se mogle protumačiti i kao požurnica.
