Josipovićevi kritičari pokazali su neznanje

Za jedne je on povijesan i civiliziran, za druge nedopustiv i za Hrvatsku ponižavajući. Je li doprinos priznanje krivnje, je li žaljenje isprika? Potvrdno se ne može odgovoriti ni na jedno, ni na drugo. 'U diplomatskoj gradaciji postoje dvije razine, isprika i žaljenje', smatra profesor Damir Grubiša s Instituta za međunarodne odnose. Ispriku, međutim, nude poraženi i agresori.

Pročitajte i ovo MINISTAR OBRANE ZA DNEVNIK NOVE TV Banožić o Milanovićevim kritikama: "Topao savjet njegovim najbližim savjetnicima je da naprave konzilij na kojem će mu prepisati dobru terapiju" Smeće, financije, demografija… Uoči Gradske skupštine u Zagrebu problema nikad više: "Ne smijemo dozvoliti da se gradske ulice pretvore u smetlište"

I dok ekspertni svjedok haškog suda, Grubiša, govor predsjednika Josipovića ocjenjuje zrelim, kompetentnim i višeznačnim, za povjesničara Mladena Ančića, ipak je nejasna Predsjednikova teza o zavedenim narodima. 'Hrvati nisu donosili ključne odluke', kaže Ančić. Žaljenje protumačeno kao isprika u Hrvatskoj, uskuhalo je strasti.

>> Kosor: Josipović me trebao obavijestiti o svom govoru

'Javna i politička scena nažalost je podijeljena. Opet diskreditacija prvoga predsjednika, opet mit o podjeli i agresiji bez povijesnog uporišta', smatra Grubiša. Oba profesora se načelno slažu: Reakcije na Josipovićev govor razotkrile su nedostatak znanja, nedostatak poštivanja procedure te ozbiljnosti u vođenju politike.