Za jedne je on povijesan i civiliziran, za druge nedopustiv i za Hrvatsku ponižavajući. Je li doprinos priznanje krivnje, je li žaljenje isprika? Potvrdno se ne može odgovoriti ni na jedno, ni na drugo. 'U diplomatskoj gradaciji postoje dvije razine, isprika i žaljenje', smatra profesor Damir Grubiša s Instituta za međunarodne odnose. Ispriku, međutim, nude poraženi i agresori.
Pročitajte i ovo
I dok ekspertni svjedok haškog suda, Grubiša, govor predsjednika Josipovića ocjenjuje zrelim, kompetentnim i višeznačnim, za povjesničara Mladena Ančića, ipak je nejasna Predsjednikova teza o zavedenim narodima. 'Hrvati nisu donosili ključne odluke', kaže Ančić. Žaljenje protumačeno kao isprika u Hrvatskoj, uskuhalo je strasti.
>> Kosor: Josipović me trebao obavijestiti o svom govoru
'Javna i politička scena nažalost je podijeljena. Opet diskreditacija prvoga predsjednika, opet mit o podjeli i agresiji bez povijesnog uporišta', smatra Grubiša. Oba profesora se načelno slažu: Reakcije na Josipovićev govor razotkrile su nedostatak znanja, nedostatak poštivanja procedure te ozbiljnosti u vođenju politike.
