Među svjedocima koji su dali iskaz bio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Vojislav Stanimirović, koji je u vrijeme agresije i okupacije Tovarnika, kako je sam rekao, bio u rezervnom sastavu saniteta bivše JNA sa zadatkom organizacije sanitetske službe na području tada okupiranoga zapadnog Srijema.
Stanimirović se prisjetio kako je, 'pošto je u Tovarnik u jesen 1991. godine ušla JNA, dva puta boravio u tome srijemskom mjestu'. Po njegovim riječima, prvi put su ga pozvali da dođe u Tovarnik kako bi pružio pomoć ranjenom potporučniku bivše JNA, a drugi put radi prepoznavanja psihički bolesnoga Mije Ivančića, kojega je inače liječio. Neke od optuženih, rekao je, viđao je u Tovarniku u 'SMB' vojnoj odori, ali nema nikakvih konkretnih spoznaja o tome što su ondje radili osim što je, kako je dodao, načuo da su Miloš Stanimirović i Stevan Srdić 'privodili neke mještane Tovarnika na saslušanja'. Tijekom posjeta Tovarniku nije primijetio da je netko nekog zlostavljao, ali je kroz ogradu dvorišta kuće u kojoj je bio zatvor vidio dvadesetak zatvorenika Hrvata. Svi su oni, rekao je, imali radnu obvezu.
Prilikom srpske okupacije Tovarnika ubijeno je 68 mještana, od kojih su 53 pokopani u masovnu grobnicu, među kojima i župnik tovarnički vlč. Ivan Burik, a ostali su nađeni u pojedinačnim grobnicama. Od 2.500 Hrvata koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku protjerano ih je više od 95 posto. Srušeno je ili oštećeno više od 70 posto kuća i gospodarskih zgrada. Nakon okupacije sela zarobljene mještane Tovarnika odvodili su u kuću pokojnog dr. Đorđa Cvejića koja je postala mjesni zatvor, logor i strašno mučilište. Od tuda se deportirani u Šid i koncentracijske logore po Srbiji, najviše u logor Begejci kod Zrenjanina i Sremsku Mitrovicu.
Glavna rasprava u sudskom postupku protiv Miloša Stanimirovića i još trinaest osoba počela je u travnju 2010. godine. Svima se sudi u odsutnosti. (S.D.M./Hina)
