Josip Leko istaknuo je da SDP ne može prihvatiti zakon kakvoga sada predlaže Vlada, ističući da odgovorna politika mora prije izrade zakona napraviti cjelovitu analizu posljedica koje bi iz tog propisa proizašle, prije svega, u konkretnom slučaju, u cilju razvoja turizma. 'Interes države treba biti razvoj, poticanje razvoja i osiguranje uvjeta za razvoj, a ovim zakonom to se ne može postići', rekao je, naglasivši da u zakonu prvo treba utvrditi razvojne ciljeve u turizmu, od kampova do hotela. Prozivajući Vladu za izostanak vizije razvoja turizma, a HDZ i za kriminalnu pretvorbu i privatizaciju iz 1990-ih koja je, kaže, i dovela do nesređenog stanja u turističkom zemljištu, Leko je kazao da zakon promatra i kroz kinesku poslovicu 'Put do pakla često je popločen dobrim namjerama'.
Pročitajte i ovo
'Posljedica pretvorbe i privatizacije HDZ-ovih vlada iz 1990-ih došla je na naplatu u Sabor sa zakašnjenjem od 20-tak godina, koliko ovaj problem traje u Hrvatskoj', poručio je. Damir Kajin (IDS) ističe, pak, kako je i loš zakon, kakvim smatra ovaj predloženi, bolji nego nikakav zakon, odnosno nastavak bezakonja u području turističkog zemljišta. 'U ovoj se državi 17, 18 godina ne rješava pitanje tog kapitala od najmanje 10 milijardi eura. Zašto državi nije u interesu doći do makar simbolične naknade od tog kapitala? Pa zato što su se sve vlade dale korumpirati od tog kapitala, svjesno su korumpirane od utjecajnih pojedinaca koji su imali utjecaj na tu materiju', rekao je Kajin. Kašnjenje zakona osnovni je problem i za Miljenka Dorića (HNS), koji ističe da netko već 20 godina besplatno koristi najatraktivnije zemljište uz more, bez ikakve koristi za državu i lokalnu zajednicu.
'Da je naplaćivana koncesija od samo deset kuna po četvornom metru, uprihodovali bismo milijardu kuna godišnje, odnosno 20 milijuna kuna tjedno', izračunao je Dorić, podsjetivši da upravo 20 milijuna kuna nedostaje vladi da bi obeštetila poljoprivrednike čije je žito pokradeno u Đakovštini. Ana Lovrin iznijela je stav HDZ-a po kojemu zakon treba promatrati kao propis koji rješava vlasničko-pravne odnose u turističkom zemljištu, a da posljedica uređenja tih odnosa treba biti razvoj turizma. Ocijenila je, ipak, da velik dio onih koji su najglasniji u porukama da im najviše smeta nesređeno stanje turističkog zemljišta, svojim 'novim dilemama, pitanjima i problemima' zapravo to sređivanje odgađaju u nedogled. 'Ne smije se dogoditi da ostane ono tko je badava jamio zemljište taj je jamio, a neke budale su ga platile', poručila je Lovrin.
