PREŽIVJELI JEDNO ISTREBLJENJE, A VEĆ IM PRIJETI NOVO Risovi opet u opasnosti

Pedesetak preostalih dinarskih risova u Hrvatskoj ponovno je u opasnosti od nestanka, 113 godina nakon što su prvi put bili istrebljeni s hrvatskog tla, na što upozoravaju nedavni incidenti kada su krivolovci u Hrvatskoj i susjednim zemljama ubili nekoliko tih životinja sa Crvenog popisa ugroženih vrsta.

Pročitajte i ovo Rijedak prizor U blizini Lokvi viđena je neobična divlja mačka! Mnogi su se zapitali radi li se o risu, a stručnjaci objasnili: "Vjerojatno je nečiji kućni ljubimac" Pozvali na prekid zlostavljanja Prijatelji životinja nezadovoljni: "Izbacili su scenu gdje lovac ubija Bambijevu mamu, da ne bi uzrujali djecu"

Dva dinarska risa su 4. i 24. siječnja 2016. pomoću kamere-zamke, postavljene radi uvida u noćni život divljine, fotografirana na Velebitu. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj ostalo između 40 i 60 dinarskih risova, kaže Josip Kusak, stručnjak za velike zvijeri s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Na području Hrvatske, Slovenije i BiH ostalo je manje od 130 jedinki.

Kusak pojašnjava da dvije vrste iz roda risova žive u Americi, a dvije u Europi - iberijski i euroazijski. Euroazijskom pripadaju i manja dinarska populacija, koju čine risovi Slovenije, Hrvatske i BiH, te autohtona balkanska populacija s područja Albanije i Makedonije, dok neka istraživanja ukazuju na moguću prisutnost balkanskih risova u izoliranim područjima Crne Gore, Kosova i Srbije.

Ris je najmanja od tri zvijeri naše regije uz vuka i medvjeda, a Državni zavod za zaštitu prirode balkanskog je risa uvrstio na listu šest regionalno izumrlih sisavaca u Hrvatskoj. Iako su podaci dobiveni praćenjem risa poražavajući, još ne postoji razvijena svijest o ozbiljnoj ranjivosti vrste, upozoravaju stručnjaci.

Kratka povijest istrebljenja

Euroazijski ris do 16. stoljeća naseljava gotovo cijelu Europu, osim Španjolske i Portugala gdje je nastanjen iberijski, no već tada počinje pad njihove brojnosti.

Posljednji primjerci autohtonog risa na području Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH istrijebljeni su do 1913. godine. U Hrvatskoj se autohtoni balkanski ris najduže zadržao u Gorskom kotaru, gdje je posljednji put viđen 1903. na Risnjaku, rekao je Kusak.

Populacija risova se obnavlja nakon što su 1973. iz zaštićenog područja Stromovka u Slovačkoj tri para preseljena u Sloveniju. Spontanim premještanjem ris se nastanio i u Hrvatsku i BiH. Populacija je proširila stanište i brojčano porasla, no nakon osamdesetih njihov broj počinje kontinuirano padati.

Iako je u Hrvatskoj ris zaštićen još 1982. godine, do 1998. odobravao se odstrel. Od početka naseljavanja (reintrodukcije) do danas zabilježena je smrt 234 risa, a od toga tek ih je pet uginulo bez ljudskog djelovanja, upozorava Kusak.

Prvih godina nakon reintrodukcije udio krivolova u zabilježenoj smrtnosti bio je osam posto, ali zadnjih godina taj postotak raste iznad 80 posto. U Hrvatskoj su dokazana tek dva slučaja krivolova 2003. i 2005. godine, za koje su donesene sudske presude i izrečene novčane kazne. Posljednji slučaj krivolova kod nas zabilježen je u prosincu 2012. godine, kad je ubijen mužjak Tomo, rekao je Kusak.

Ris je primarno ugrožen ljudskim djelovanjem, manjkom genske raznolikosti, smanjivanjem staništa i gradnjom prometnica. Nastanjuje planinske oblasti u kojima ne žive ljudi.

Ris bez granica

Po risu je astronom Johannes Hevelius u 17. stoljeću nazvao zviježđe, jer su samo "Risove oči išarane točkicama", te su nastali zootoponimi poput Risnjaka u Hrvatskoj ili Risovca u BiH.

Životinje ne žive u skladu s međudržavnim granicama, nego se kreću prema svojim potrebama i mogućnostima. Stoga se risovima mora omogućiti sigurnost i izvan zaštićenih područja, što podrazumijeva suradnju između svih institucija na nacionalnoj i međunarodnoj razini, s naglaskom na podizanje svijesti građana. Bez međunarodne zaštite i reintrodukcije do danas bi ris postao izumrlom vrstom u mnogim predjelima, a unatoč naporima ugrožen je u gotovo cijeloj Europi.

Balkanski je ris među najrjeđim i najugroženijim mačkama svijeta, potvrdila je Međunarodna unija za očuvanje prirode ističući da je stavljen na Crveni popis ugroženih vrsta. Fondacija za očuvanje prirode "Euronatur" koja s partnerskim organizacijama desetak godina intenzivno nastoji sačuvati posljednje jedinke balkanskog risa, tu kritično ugroženu vrstu, upozorava da je za zaštitu i spašavanje iberijskog risa u proteklih 15 godina uloženo oko 90 milijuna eura, dok je balkanski zanemaren.

Poražavajuće stanje na području Dinarskog gorja pokazuje da je u 2015. ostalo manje od 60 jedinki balkanskog risa. Smatra se da ih više od polovice živi u Makedoniji, gdje je ris nacionalni simbol, a njegov se lik nalazi na poštanskim markicama i makedonskim novčićima.

Kamera-zamka potvrdila je nazočnost risa u kosovskim Prokletijama u ožujku 2015., dok u Crnoj Gori još nije dokazana njihova prisutnost, ali na to ukazuje ubojstvo dva risa na području uz albansku i kosovsku granicu.

Krivolovci se hvale ubijanjem risova

Marko, Riste i Martin imena su triju balkanskih risova koji su bili praćeni zbog prikupljanja podataka važnih za njihovo očuvanje u Makedoniji. Nedugo nakon obilježavanja, Marka (kao i Tomu) ustrijelili su krivolovci.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore krajem prošle godine objavio je kako je mladunca risa kamenovao pastir na Munella planini, jedinom području opstanka risa u Albaniji. Pored NP Mavrovo u Makedoniji, to je drugi lokalitet na cijelom Balkanu gdje se razmnožava.

Balkanki ris mogao bi izumrijeti i zbog najezde karpatske podvrste, upozoreno je tijekom projekta "Ekološko-geografski aspekti populacije risa u Srbiji", i to zbog međusobnog ukrštavanja i dominacije karpatske populacije, dodaje se.

Preko nekih lovačkih portala pojedinci potiču i hvale se ubijanjem risova, pišući primjerice: "Ris ubija iz zadovoljstva, to je predator, mesožder koji tamani, te stradava podmladak divljači... Bezbroj puta sam htio pucati, pa onda lopata i duboka rupa... jer kad se pojavi ris divljač je dobiti pred nišan daleko teže... Vidio sam na Kučanju risa odstrijeljenog 'pod farove', klasičnom metodom za lov devedesetih - tj. zasljepljivanjem... Pao je primjerak dugačak 140 cm, a na području Zlot-Crni vrh odstrjeljen primjerak od 37 kg, ni ovaj sa slike nije manji... Ris ugrožava interese lovstva, ali ga treba čuvati bar kao UKRAS"...

Tako govore krivolovci s Balkana, ne mareći pritom što oni sami ubijaju i tamane divljač nezakonito, sudeći prema odstrelu risova. Za nezakonite radnje nema mnogo osuđenih, ali zato ima trofeja - preparirane kože sa staklenim očima koja je nastala od živog i savršenog dara prirode.

U BiH upozoravaju na minirana područja, gdje su životinje žrtve minskih polja, te se zahtijeva stroža zaštita risa, ali i medvjeda i vuka. No, neki smatraju da su životinjama minska polja manja pošast od prisustva čovjeka.

Tamošnji mediji odstrijel risa koji se dogodilo 2014. komentirali su kao "zločin protiv prirode i uma", ocjenivši kako je daleko od "maloumnih ljudolikih s puškama" ris mogao prosječno živjeti 15 godina. "Time što je ubijen ris, nije samo narušen zakon, već je učinjena trajna šteta BiH uništavanjem njenih prirodnih dobara koja pripadaju cijelom narodu", oglasila se Svjetska organizacija za zaštitu prirode.

Udruga "Prijatelji životinja" upozorava kako su, prema njihovim saznanjima, risovi trovani, hvatani u zamke, klani, gađani kamenjem, gušeni ili udarani do smrti motkama i sjekirama. Tvrde da je jedan pronađen utopljen, navodeći i najveću okrutnost za koju se zna - jedan ris je živ zazidan.

Zaklada i projekti za zaštitu risova

Pijanistica Martina Filjak usmjerila se na zaštitu risa osnovavši zakladu "Zemlja risova", imenovana je ambasadoricom risa, te promovira prihvaćanje risa kao dragocjenost prirode u široj javnosti, kao i među lovcima.

Sa ciljem osiguranja prekograničnog upravljanja, Slovenija i Hrvatska pokrenule su projekt "DinaRis", programom oporavka balkanskog risa koji se od 2000. godine provodi u Makedoniji i Albaniji, a od početka 2013. godine i u Crnoj Gori i na Kosovu svim se snagama nastoji sačuvati to divno i krhko bogatstvo dobre divljine.

Prepoznatljiv je po crnim čupercima na vrhu šiljastih ušiju i kratkom repu, crnom pri vrhu. Zadnje noge su mu duže od prednjih što mu omogućuje brz i snažan skok do pet metara, a kreće se nečujno. Boja varira od crvenkaste do sive, uz karakteristične tamne pjege. Savladava i plijen veći od sebe, najčešće srne, no povremeno i jelene.

Životni im je vijek oko 15 godina, no zabilježeni su slučajevi koji su poživjeli i 24 godine. Kreću se na području od 250 četvornih kilometara. Zbog njegove uloge na vrhu hranidbenog lanaca kopnenih ekoloških sustava čovjek ih često doživljava kao konkurenciju.

Susret s risom ponekad se slavi kao nezaboravno iskustvo "jer nema ljepše životinje na našim prostorima". "Ris se dvaput oglasio. 'Pozdravili' smo se, a potom je krenuo svojim putem", tvrde oni sretni koji su ga vidjeli u prirodi. (Hina)