Na brežuljcima Hrvatskog Zagorja, 80-ak kilometara sjeverno od Zagreba, mještani govore domaći - bednjanski. Pa i 'kad vrag odnese šalu'. Kažu kako se na književnom ne mogu svađati, tako se, vjeruju, ne bi ni razumjeli.
Tako su i tradiciju očuvali. Josip Podsečki, godinama proučava bednjanski. Sve je prikupio na stotinama stranica, a piše i bednjanski rječnik.
Bogatstvo riječi nije se izgubilo u pričama mnogih hrvatskih mjesta. Prenosilo se s generacije na generaciju, usmenim putem. Rijetki su mlađi naraštaji koji zaboravljaju jezik rodnog kraja, a s njime i svoje korijene.
Jezičnu politiku Sopile ne mogu utišati. Oni koji su iz Istre odlazili - danas se vraćaju.
Govor u Blatu na Korčuli je sličan, a opet potpuno drugačiji. Domaćinima - materinji. Gostima, poput nas - pomalo nerazumljiv. I oni su okruženi morem, ali razumjeti viške starosjedioce - poput Komižana, rijetkima bi pošlo za rukom.
Književni jezik, teško da će zamijeniti ikavicu u zadarskom zaleđu. Kamo sreće, kažu, da mjesto nije pusto. Bilo s juga ili sjevera - pjesma je uvijek zbližavala. Nema toga, što nisu opjevali. I oni su čuvari hrvatske tradicije.
Najbolje da pogledate video u prilogu kako biste na jednom jestu čuli tu raznolikost hrvatskog jezika.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
