Dok je Hrvatsku i ostatak svijeta tresla groznica Svjetskog nogometnog prvenstva Maja (41), Denis (47), Marko (17) i Lara (11) hodali su čuvenom španjolskom rutom Camino de Santiago poznat i kao put svetog Jakova, piše Glas Slavonije.
Pročitajte i ovo
Camino počinje u francuskom gradu Saint Jean Pied de Port i završava na Sjeveru Španjolske, u gradu Santiago de Composteli, ispred katedrale Svetog Jakova, gdje se nalaze posmrtni ostatci apostola. Prema legendi, prilikom prevoženja ostatataka sveca, usred oluje, ocean je progutao brod, a tijelo je isplivalo neoštećeno prekriveno školjkama. Upravo te školjke - Jakobove kapice, simbolično na Caminu nose desetci tisuća hodočasnika svih religija iz čitavog svijeta koji svake godine hodaju tim putem, svaki iz svojih razloga – najčešće vjerskih, duhovnih ili avanturističkih. Mole za ozdravljenje, na određenim točkama dolaze prosuti pepeo najmilijih, pronaći smisao života, okrenuti novu stranicu, ali sve češće i turistički.
"Kada jednom odeš na Camino, nikada se zapravo ne vratiš. Uvijek te prati i za cijeli život promijeni ono što si prošao tim putem", kažu učiteljica Maja i poduzetnik Denis. O odlasku na Camino Husari su počeli razmišljati prije dvije godine, nakon što su pogledali film "The Way" u kojem otac (Martin Sheen) odlazi u Francusku po posmrtne ostatke sina poginulog na Pirinejima u oluji na Putu svetog Jakova. Da bi ispunio sinovu želju, s kojim posljednjih godina nije bio u dobrim odnosima, a zbog čega su oboje patili, otac kreće na hodočašće i završava put na kojem upoznaje hodočasnike iz čitavog svijeta.
Jedna misija u Afganistanu "kriva" je za sve
Obitelj Husar donijela je konačnu odluku o putu nakon što je Majin brat objavio da treći put odlazi na misiju u Afganistan. Ona se zavjetovala proći teški put, na koji, ako poželite poći, trebate samo doći do Saint Jean Pied de Porta, gdje ćete dobiti sve upute.
"Put je iznimno zahtijevan. Cijeloga se dana hoda kroz brda, poljane, šume, sve do predvečerja prije dolaska u prenoćište gdje se "soba" dijeli s i do 300 hodočasnika različitih jezika i kultura. Ne čudi što na putu nema puno djece. Čuli smo da je do sada put prešlo samo jedno dijete iz Hrvatske. Dugo smo razmišljali trebamo li povesti Laru i Marka - oni su to jako željeli, a naša je želja kao roditelja, jer djeca brzo odrastaju, dok još možemo, da provodimo što više vremena zajedno", rekla je Maja.
Za sve je to, jasno, potreban određeni stupanj zrelosti te fizička sprema i izdržljivost pa mnogi hodočasnici u nemoći odustaju tijekom puta. A odustajali su čak i maratonci i trijatlonci. No, to se nije dogodilo obitelj Husar – hodali su od početka do kraja puta, pa čak i 100 kilometara duže od zadane rute – sve do "kraja svijeta", kako se i danas naziva Finisterra, ali i dalje, do Muxije i obale Atlanskog oceana. Trajalo je to dodatna tri dana. Znali su da će put biti trnovit i zato su se dobro pripremili. Štoviše, uobičajene hodočasničke nuspojave – žuljeve, raskrvarena stopala i pad imuniteta - srećom, nisu doživjeli.
"Za put smo se počeli pripremati prošle godine. Polako smo kupovali opremu, čitali smo literaturu, gledali smo dokumentarce i, naravno, uveli više hodanja u rutinu. Na tjednoj smo bazi pješačili od 15 do 20 kilometara", zaključio je Denis, rekreativni padobranac čitavog života.
