Kada ju je prije 16 godina život stavio u situaciju od koje bi mnogi zazirali i za koju ne bi imali hrabrosti, baka Iva nije dvojila. S 57 godina na leđima preuzela je brigu o unuci Angeli, bebi od svega šest mjeseci. Nekoliko godina poslije, kod bake je stigao i Angelin mlađi brat Josip, dječak od tada dvije godine. Centar za socijalnu skrb roditeljima je oduzeo prava, a da djeca ne završe u domu, baka ih je kao udomiteljica uzela sebi.
Galerija
U skromnom domu u Garčinu nedaleko od Slavonskog Broda vrijeme kao da sporije teče. Na kišne dane posebno. Šesnaestogodišnjoj Angeli knjiga je, kaže, najbolji prijatelj i s ponosom nam pokazuje rođendanski poklon.
Vezani članci
''Volim čitati knjige, opustim se i bude super. Kad čitam, malo se nasmijem ako je nešto smiješno i onda kad čitam zamislim u glavi taj dio što priča, što piše'', priča Angela.
Od bake sve uči
Zamišljala je da će kada odraste biti odgojiteljica u vrtiću, ali i u najboljim knjigama stvari ne idu uvijek po planu pa, priznaje, nije razočarana.
''Nisam imala dobre ocjene i stanje moje nije bilo dobro, i onda sam, eto, odabrala cvjećara.'' O biljkama i cvijeću puno je, kaže, naučila od nje, bake Ive.
Juhu, inače dosta izbirljivi, vole svi Matići. Žive skromno, ali im ništa ne nedostaje, ljubavi i razumijevanja najmanje.
Pa kada osmaš Josip stigne iz škole, dok se ručak još kuha, za stolom se svi okupe oko njegove zadaće. Kad negdje zapne, tu je dida, također Josip. Pomoć je oko svega, osim jednog predmeta.
''Jedino mi je matematika uvijek bila problem. Tako i njima isto, njima tu ne mogu pomoći'', kaže i šali se da ne može pomoći ni nastavnicima kada moraju čitati Josipov rukopis.
Sve je moglo biti drugačije
Samo da se što prije završi, smije se dida. Jer sve se radi s više gušta nego zadaća. Volja je ionako ono što se računa.
Mali, kako ga zovu baka i sestra, nije od velikih riječi. O životu kod bake i dide stidljivo kaže: ''Sve mi je lijepo i super.'' A moglo je biti sasvim drugačije, i teže i tužnije, da baka Iva i dida Josip nisu ljudi od velike ljubavi i velikih djela.
''Mislila sam da će biti sve najbolje, a ništa…'', govori baka Iva Matić, Angelina i Josipova udomiteljica.
Zamiješa život karte, dodijeli uloge za koje misliš da si ih odavno odigrao. Prije šesnaest godina, na pragu svojih šezdesetih, Iva je od bake postala zapravo majka. ''Pa nisu mogli sin i snaha, nisu mogli biti skupa i onda došla je skrb da ju odvede. Onda sam ja rekla da ću nju uzeti'', priča baka Iva.
Pored bake i dide prohodala
Angela je tada imala svega šest mjeseci. Uz nju je prohodala, progovorila prve riječi, a onda je kod bake stigao i on. ''Josip je bio s njima do dvije godine. Onda je sin vidio da ne može, da to ne ide tako i onda sam ja prihvatila i njega. Kako ću ih dati drugome i razdvajati? To nije u redu'', ispričala je Iva Matić.
Priznaju da nije bilo lako. Odgovornost je velika, ali ni trenutka nisu dvojili. Josip, iako ga djeca zovu didom, s njima ne dijeli krv. Ali posljednjih šesnaest godina dijeli i dobro i zlo. I bezuvjetnu ljubav. Kao bakin drugi suprug, ali prije svega dobar čovjek, drugačije nije ni mogao.
''Prihvatio sam to kao da su moja djeca, u toj situaciji kao da je moje. Jer da nisam to napravio, tko zna gdje bi završili oni danas'', kaže dida Josip.
''Što će, tu su odrasli s njime. Ona ode u vrt kositi, a Josip kaže: 'Idem ja vidjeti što dida radi, da nije pao''', priča baka.
Skroman život i posebna veza
Formalno su im oni udomitelji, a skrbništvo ima Centar za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu. Od udomiteljske naknade i Josipove mirovine žive skromno, ali nisu od velikih prohtjeva.
Neke su stvari ipak izvan dometa. Mali Josip spava na kauču u kuhinji, a Angela sobu dijeli s bakom i djedom.
''Ja bih voljela svoju sobu, da mogu dovesti prijateljice i prijatelje, da mogu urediti kako ja želim'', kaže skromna Angela. Cijeli bi zid, priznaje, oblijepila posterima, ali o tome može samo sanjati.
S bakom dijeli posebnu vezu. ''Učim je ja i kuhati, zna praviti kolače i torte. Kuhati stvarno voli. Sve nju zanima, pita mene kako ide, što treba i tako'', kaže Baka.
''Baka mi je sve. Ne znam što bih da nje nema'', rekla nam je Angela.
''Ona bez mene, ma kakvi… Ja se malo zakašljem ili nešto, ona odmah - bako, što ti je?'', priča kroz smijeh baka Iva. Puno je još toga što njih dvije moraju skupa. I proći i naučiti.
''Tata dođe nekad tu kod nas pa bude. Odemo na ranč, odemo na sladoled. A mama, kao da je nema... Baš i nije za nas'', kaže Angela.
Neke stvari u životu ne možeš birati. Za druge pak nemaš izbora nego biti beskrajno zahvalan. Jedna je odluka promijenila četiri života. Stvorila vezu i ljubav zbog koje se strepi. Jednako snažno i sa 16 i sa 74. Za dobre se ljude život uvijek pobrine. Ova priča najbolji je primjer.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
