Ivica Vidović rođen je 10. svibnja 1939. godine u Beogradu. Diplomirao je 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman imao je u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i drugih kazališta kao što su Gavella, Teatar itd i HNK u Splitu. Vidović se u početku posebno isticao u modernom repertoaru za što je višestruko nagrađivan i bio je jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970. godine.
Hrvatska javnost zavoljela ga je kao Tonćija Servantesa u seriji 'Naše malo misto', a mnogi ne mogu ni zamisliti 'Velo misto' bez 'Očalinka' Vidovića. Naklonost mlađih generacija Vidović je stekao popularnom humorističnom serijom Naša mala klinika koja se prikazivala na Novoj TV, a glumio je i u brojnim filmovima, spomenimo samo 'Ritam zločina', remek djelo Zorana Tadića, gdje je iznimnu ulogu ostvario u paru s još jednim velikanom, Fabijanom Šovagovićem.
Obilježile ga uloge antijunaka
Mladolika izgleda, pomalo sporih, melankolično-snenih reagiranja, osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno političkim okolnostima, nesnalažljive osobe Godine 1996. odlukom predsjednika Republike Hrvatske Ivica Vidović je odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. 2005. godine je dobio godišnju Nagradu 'Fabijan Šovagović' koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma. Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino u kojem je bio aktivan sve do smrti.
'Ivica Vidović jednako je predano u kazalištu interpretirao 'glavne likove' i one koje nazivamo 'sporednima', iako nam se ta lica, nerijetko upravo zbog onih koji ih igraju, ponekad usijecaju u pamćenje snažnije od 'glavnih', i za mnoge je od tih uloga višestruko nagrađivan. U naš film unosi novi tip introvertiranoga, deziluzioniranoga suvremenog urbanog junaka, 'antijunaka' i gubitnika. Mladolika izgleda, pomalo sporih, melankolično-snenih reagiranja, osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno političkim okolnostima, nesnalažljive osobe. Prisjetimo se samo 'Lisica' ili 'Kad čuješ zvona' i 'U gori raste zelen bor', 'Kužiš, stari moj' za ulogu u kojemu je dobio Srebrnu arenu u Puli te novijih 'Kako je počeo rat na mom otoku', 'Kad mrtvi zapjevaju' ili 'Finih mrtvih djevojaka', i spomenut ćemo neke od filmova koji spadaju u vrh naše kinematografije, a čiji kvalitativni dosezi zasigurno puno duguju i glumačkim interpretacijama Ivice Vidovića', priopćili su iz kazališta Gavella.
