Dušan Džamonja rodio se 1928. u Strumici u Makedoniji. Studirao je na Likovnoj akademiju u Zagrebu, gdje je diplomirao 1951. u klasi Antuna Augustinčića. Od 1951. do 1953. bio je suradnik u Majstorskoj radionici Frane Kršinića.
Pročitajte i ovo
U svojim djelima, pretežito skulpturama, Džamonja je sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima. Likovna kritika ocijenila je da reducira formu svodeći je na dinamične i napete oblike simboličkih značenja. Krajem šezdesetih godina potpuno napušta figuraciju, a istraživanja novih oblika rezultirala su primjenom novih materijala željeza i stakla. To se najbolje vidi na skulputrama 'Korijeni' i 'Metalna skulptura 14'. Serijskim slaganjem osnovnog elementa stvara niz varijacija geometrijske čistoće.
Džamonja nastavlja oblikovanjem kompaktnih ili raščlanjenih skulptura u različitim međuodnosima. Spajanjem lanaca oblikuje tzv. željezne tapiserije ili sugestivne slobodne skulpture. Autor je mnogih djela spomeničke plastike, dobitnik je međunarodne nagrade za spomenik žrtvama Dachaua, spomen-kosturnice u talijanskom gradu Barletiju, spomenika žrtvama u Podgariću, u Spomen-području Jasenovcu i drugdje.
Džamonjima se djela nalaze u vodećim svjetskim muzejima moderne i suvremene umjetnosti, a po ocjeni likovne kritike, njegovo stvaralaštvo poput luka velikog mosta spaja vremena umjetničkih avangardi pedesetih godina 20. stoljeća s trećim milenijem. Džamonjino djelo upotpunio je i Park skulptura u Vrsaru. Veliki hrvatski umjetnik priredio je posljednju izložbu, retrospektivu u listopadu prošle godine u Muzeju za umjetnost i obrt.
