Anđelka Martić rođena je u Zagrebu, 1. svibnja 1924. Dugo godina djelovala je kao slobodna umjetnica, a bila je zaposlena i kao novinarka. Bila je glavna urednica časopisa Radost i nakladničke kuće Naša djeca.
U književnosti se javila za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kao partizanski borac i ratna dopisnica objavljivala je crtice i pjesme. Martić je predstavnica partizanske ratne proze za djecu.
Poslije rata objavljuje knjige pripovijetki za djecu, uglavnom ratne tematike. Njezino prozno stvaralaštvo može se podijeliti na ratno, autobiografsko te prozu s elementima fantastike. Autorica je i tekstova za dvjestotinjak slikovnica, a prevodila je djela sa slovenskoga jezika.
Najbolje joj je djelo kraći roman "Pirgo" (1953.) o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta koji dijele sudbinu u ratnom vihoru. Jednostavna, kronološki koncipirana fabula napisana je u prvome licu i ispričana emotivno i lirski obojenim jezikom.
"Pirgo" je objavljen u više od 40 izdanja na hrvatskom jeziku, a preveden je i na slovenski, makedonski, bugarski, poljski, mađarski, češki, esperanto, talijanski, albanski, ruski, kineski i farsi.
Martić je objavila više zbirki priča zbirke priča u kojima je tematizirala ratne doživljaje i evocirala vlastito siromašno djetinjstvo ("Jezero u planini", 1956, "Vuk na voćinskoj cesti", 1956, "U vihoru", 1958, "Proljeće, mama i ja", 1968).
U kasnijoj prozi ("Baba Kata", 1971, "Djedica pričalo i čarobni vrutak", 1977., i dr.) iskazala se kao pripovjedačica sklona autobiografskim motivima i jednostavnu fabuliranju.
Pisala je i fantastičnu prozu za djecu u tradiciji Ivane Brlić-Mažuranić ("Zarobljenik šumske kuće", 1999, "Tri lisice i šumski car i druge bajke", 2002.) izdvajajući se imaginativnošću i slikovitim likovima.
U ediciji "Pola stoljeća hrvatske književnosti" 1991. godine objavljena su joj Izabrana djela. Osvojila je niz nagrada, među kojima se posebno ponosila Ordenom osmijeha koji plebiscitarno dodjeljuju poljska djeca.
