Po dolasku u mjesto Trnbusi, nedaleko Omiša dočekali su nas romantični prizori starih kamenih kućica na različitim razinama, međusobno povezanih stepenicama. Na prvi pogled, jasno je da je riječ o autohtonim kućama i konobama u kojima je prije živjelo i nekoliko naraštaja obitelji. Danas, kao i u brojnim drugim pomalo zaboravljenim mjestima, živi mali broj ljudi, no ovu obitelj na ovom mjestu još uvijek povezuje jedna stvar – dimna kužina u kojoj se na tradicionalan način izrađuje poljički sopranik.
Obiteljsku priču obitelji Šarić prepričala nam je Željka Šarić. Mlada poduzetnica koja uz pomoć i potporu svoje obitelji proizvodi autohtono jelo Poljičke Republike. Samo na tom području, istočno od Splita, točnije od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja proizvodi se pravi poljički soparnik koji je danas i pod zaštitom UNESCO-a, a ima i EU zaštitu zemljopisnog podrijetla.
Poljički soparnik se u obitelji njezinog supruga pripremao oduvijek, a sve tajne izrade naučila je od svekrve. I od tada ga ne želi prestati raditi. Iako je to u početku bila samo ljubav, danas je to posao u kojem Željka zaboravlja na sve brige i uživa.
Prema usmenoj predaji, vjeruje se kako je poljički soparnik bilo popularno jelo još u vrijeme Turaka. Iako popularno i rašireno, bilo je sirotinjsko jelo, napravljeno od sastojaka koje su svi imali doma. Tijesto, blitva, luk, češnjak i maslinovo ulje bili su dovoljni da bi jelo spravljeno od istih održalo radnike u polju sitima cijeli dan.
Danas je poljički soparnik prisutan na brojnim domjencima, večerama, raznim slavljima, a na sajmovima diljem Hrvatske nezaobilazan je dio ponude. Najčešće se poslužuje hladan, no OPG Šarić na neke manifestacije dovodi i pokretni komin zbog kojeg se soparnik može poslužiti i topao. Izrada posebno oduševljava turiste.
Mi smo u već spomenutoj dimnoj kužini imali priliku vidjeti stari način izrade. Na kominu se vatra loži oko sat vremena. I to određenom vrstom drva. Grabovinom da se zagrije komin, a lozovinom da se zadrži žar. Nakon što je komin na odgovarajućoj temperaturi soparnik se stavlja na ugrijanu površinu, prekriva se žarom i nakon otprilike deset minuta je spreman za posluživanje. Poslužuje se na siniji, drvenoj okrugloj ploči, a reže se na romboidne kocke.
Željka je aktivno sudjelovala i u procesu dobivanja zaštite UNESCO-a, a i prva je žena u Europskom parlamentu koja je predstavljala poljički soparnik. Svoju tradiciju želi očuvati, a čini se da je na najboljem putu. Njezina najmlađa, trogodišnja kćer Petra, već zna sve sastojke i na maloj siniji već radi minijaturne verzije ove tradicionalne delicije.
Ostale priče o našim običajima i tradiciji, pročitajte ovdje.
Sadržaj je kreiran u suradnji s HEP-om, dugogodišnjim pokroviteljem hrvatske kulture i baštine.
-
Gužva na plažiPogledajte prizore na egipatskim plažama: "Ovako nešto nikada nisam vidio"
-
NevjerojatnoImotski kao Azurna obala: Zašto su cijene smještaja dosegnule 500 eura za noć?
-
pucao po ljudima, ranio više osobaU sumanutom pohodu u Sisku kalašnjikovom ubio ženu, ide na psihijatrijsko liječenje: "Ima veća prava nego žrtve"
