TIH je na konferenciji za novinare predstavio posljednje istraživanje međunarodnih institucija, odnosno indeks percepcije korupcije koji mjeri stupanj korupcije u javnom sektoru i među dužnosnicima u 180 zemalja svijeta. Hrvatska je, s ocjenom 4,1, na ljestvici zauzela 66. mjesto, a, što se država u regiji tiče, Slovenija je ocijenjena s 6,6, Turska s 4,4, Italija s 4,3, dok su od Hrvatske lošije ocijenjene Crna Gora (3,9), Makedonija, Rumunjska i Bugarska (3,8), Srbija (3,5) i BiH (3,0).
Pročitajte i ovo
Najbolje stoji Novi Zeland
Dosadašnji napori u smanjenju prostora za korupcije nisu zadovoljavajući
Najmanju percepciju korupcije i dalje imaju Novi Zeland (ocjena 9,3), Danska (9,3) Singapur i Švedska (9,2), a najlošije su ocijenjeni Afganistan (1,3), Mainmar (1,4) Irak i Sudan (1,5). ‘Ocjena 4,1 donja je granica koliko korupcija uopće može biti prihvatljiva’, rekao je član Upravnog odbora TIH-a Nikola Kristić, napominjući da je Hrvatska tom ocjenom ponovno u negativnom trendu što se percepcije korupcije tiče - istu je ocjenu imala 2007., ali je lani ona poboljšana na 4,4.
‘U zadnje dvije godine očito nismo puno naučili i napravili’, dodao je Kristić, ističući kako lošiji trend pokazuje da reforme, posebno u javnoj upravi i sudstvu, treba još odlučnije provoditi. Predsjednik TIH-a Zorislav Antun Petrović ustvrdio je da zbog lošije ocjene ne misli da je korupcije u Hrvatskoj više ili manje nego lani, ali i istaknuo kako je lošija ocjena pokazatelj da međunarodne institucije, koje su provodile istraživanje, očito ocjenjuju da je stanje korupcije lošije.
>> Šimonović: Korupcija se više neće tolerirati
‘Od zemalja koje bi uskoro trebale postati članice EU ipak se očekuje više nego od, primjerice, latino-američkih ili afričkih zemalja. Očito je da dosadašnji napori u smanjenju prostora za korupcije nisu zadovoljavajući i kod međunarodnih institucija nisu prepoznati kao dovoljni’, kazao je. Upitan jesu li na slabiju ocjenu utjecale brojne afere koje u zadnje vrijeme izlaze u javnost, Petrović je odgovorio kako afere ne utječu izravno, ali da, ako se stalno ponavljaju, ukazuju na sve veće područje koruptivnog rizika. (Hina)
