Kad sam prije nekoliko godina razgovarala s prijateljicom koja je otišla raditi u Švedsku kao medicinska sestra u jednoj palijativnoj klinici, rekla mi je da bi se u mirovini voljela vratiti živjeti u Hrvatskoj, ali bi voljela umrijeti u Švedskoj.
Pročitajte i ovo
Ona je, naime kao medicinska sestra radila i u hrvatskim bolnicama, ali kao mlađeg zaposlenika uvijek su je ''gurali'' na najneatraktivnije odjele, pa je često bila u dodiru s osobama kojima je dijagnosticiran posljednji, neizlječivi stadij smrtonosne bolesti. Mahom su to bile starije osobe, ali bilo je i mlađih.
Ispričala mi je da je odnos prema umirućima u Švedskoj neopisivo drugačiji nego u Hrvatskoj.
Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesti, putem sprječavanja i ublažavanja patnje pomoću rane identifikacije i besprijekorne prosudbe, te liječenja boli i drugih problema – fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih. Palijativna skrb je interdisciplinarna u svom pristupu, te svojim djelokrugom obuhvaća pacijenta, obitelj i zajednicu. Palijativna skrb nudi najosnovniji koncept zaštite – zbrinjavanje pacijentovih potreba gdje god da se za njega skrbi, bilo kod kuće ili u ustanovi. Njezin posao u Švedskoj odnosi se na brigu o pacijentima u terminalnoj fazi bolesti i neki od njezinih radnih zadataka, osim brige za smanjivanje boli lijekovima je i čitanje bolesnicima, posvećivanje pažnje u smislu provođenja više vremena s njima, kada mogu bolesnici - u razgovoru, stvaranja okruženja u kojima se osjećaju koliko mogu bolje, poput puštanja glazbe po njihovom izboru, uređenje prostora, odnosno sobe u kojoj borave predmetima koji ostavljaju bolji, opušteniji vizualni dojam. Sve je, kaže, fokusirano na dostojanstvo čovjeka, na dostojanstvo umiranja. Dok se u Hrvatskoj, kako je prepričavala svoje iskustvo od prije nekoliko godina u našim bolnicama, umirući pacijent tretira gotovo isto kao i bolesni - smješten je u običnu bolesničku sobu, a bol se ublažava isključivo lijekovima.
Od kad je otišla u Švedsku, Hrvatska je donijela Strateški plan razvoja palijativne skrbi 2014. godine, međutim on u praksi slabo funkcionira. Pokazao je to i nedavni primjer oca koji je imao teško oboljelog sina koji je tretiran u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Otac dječaka koji je danas preminuo je tvrdio da su dijete iz bolnice htjeli prebaciti na skrb u bolnicu u Gornjoj Bistri.
U bolnici tvrde drugačije, ali i otkrivaju sliku stanja u zdravstvu koje bi trebalo imati daleko više obzira prema palijativnoj skrbi.
Poruka Klinike za dječje bolesti Zagreb
Palijativna skrb afirmira život, a smrt smatra sastavnim dijelom života, koji dolazi na kraju; ona smrt ne ubrzava niti je odgađa. Ona nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti. ''Ponukani medijskim napisima i pričama objavljenim u dijelu medija, u vezi pružanja zdravstvene zaštite djetetu M.D. ističemo kako Klinika za dječje bolesti Zagreb, kao vodeća ustanova za liječenje djece u Republici Hrvatskoj, svakom akutno oboljelom djetetu osigurava najveću moguću razinu zdravstvene skrbi. Klinika za dječje bolesti niti prostorno niti kadrovima nije osposobljena ni ovlaštena provoditi palijativnu skrb za djecu u terminalnoj i kroničnoj fazi bolesti.
Klinika za dječje bolesti Zagreb nikada nije 'poslala dijete da umre kod kuće' (kao što je navedeno u dijelu medija), 'izbacila bolesno dijete na ulicu' ili uskratila pružiti pomoć bolesnom djetetu, nego je djeci u terminalnoj fazi bolesti omogućeno da, uz izričitu suglasnost, a često i na zahtjev roditelja, sukladno najmodernijim svjetskim stavovima i standardima, život napuste na najhumaniji način, u svome okružju, okruženi ljudima koji ih vole.
U konkretnom slučaju, jučer je konzilij sastavljen od četiri liječnika specijalista obavio razgovor s ocem djeteta, te mu je ponuđeno da razmisli o mogućnostima skrbi za dijete, nakon što se završi liječenje akutne bolesti zbog koje je dijete trenutno u bolnici. Pri tome je ocu objašnjeno da postoje samo dvije opcije, njega u kući, te premještaj djeteta u specijalnu bolnicu u Gornjoj Bistri (o ovoj je opciji s roditeljima razgovarano u više navrata do sada i oni joj nisu bili skloni) te da niti jednu nismo u mogućnosti provesti bez izričite suglasnosti roditelja.
Napominjemo da niti u jednom trenutku nije bilo govora o 'izbacivanju' djeteta na ulicu, već je ocu izričito ponuđeno da o opcijama nastavka skrbi po završetku akutnog liječenja razmisli, konzultira se sa svojim bližnjima i u miru donese odluku. Također, nikakvih službenih kontakata sa specijalnom bolnicom u Gornjoj Bistri nije bilo, jer je nemoguće dijete staviti na listu čekanja za smještaj u navedenoj ustanovi bez suglasnosti liječnika. Posebno ističemo da Specijalna bolnica u Gornjoj Bistri nije ustanova za palijativnu skrb, ali upravo zahvaljujući humanom i kolegijalnom odnosu prema pacijentima i kolegama, ne samo Klaićeve već i drugih pedijatrijskih ustanova u Zagrebu i Hrvatskoj, u nepostojanju odgovarajuće ustanove za palijativnu skrb djece, povremeno preuzima i tu ulogu, na čemu i ovim putem zahvaljujemo dr. Mittermayeru i njegovom timu. Niti jedna od dviju navedenih mogućnosti ne provodi se bez izričite suglasnosti roditelja djeteta.
Navedene mogućnosti liječenja iznose se, bez iznimke, svim roditeljima čije dijete nakon završetka akutnog liječenja treba palijativnu zdravstvenu skrb, budući da Klinika za dječje bolesti Zagreb, nažalost, nema mogućnosti i kapaciteta pružati palijativnu zdravstvenu skrb.
Dobrobit i interes teško kronično bolesnog dijeta nalažu da dijete ne boravi u okruženju akutno oboljele djece, te na taj način bude izloženo povećanom riziku od oboljenja'', napisao je u priopćenju medijima, objašnjavajući situaciju, Zoran Bahtijarević, dr.med, v.d.ravnatelja Klinike za dječje bolesti Zagreb.
Što kažu u Ministarstvu?
Na upit o palijativnoj skrbi u Hrvatskoj u Ministarstvu zdravstva tvrde da je temeljni nositelj palijativne skrbi u Hrvatskoj postojeći sustav zdravstvene zaštite, međutim na konkretan upit o bolnici koja u Hrvatskoj ima kapacitet zbrinjavanje djece u terminalnoj fazi bolesti ne odgovaraju.
''Sustav palijativne skrbi primarno se ne uspostavlja kao novi/dodatni sustav već se ustrojava temeljem prenamjene postojećih resursa, osnaživanjem i osposobljavanjem profesionalaca te postavljenjem novih procedura i standarda rada. U Strateškom planu razvoja palijativne skrbi 2014-2016. najavljen je palijativni pristup vulnerabilnim skupinama, uključujući i djecu, a koji će biti sastavni dio novog strateškog dokumenta za razdoblje 2017-2020. Novi strateški dokument sadržavat će mjere koje će se odnositi na palijativnu skrb djece'', odgovorili su na upit portala Dnevnik.hr o organiziranosti sustava palijativne skrbi u našoj zemlji.
Strategija palijativne skrbi djece u Hrvatskoj je još u povojima. Ono što sustav nudi je - provođenje edukacije iz pedijatrijske palijativne skrbi. Primjerice, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu održava se poslijediplomski tečaj trajne edukacije liječnika 1. kategorije “Liječenje boli djece i palijativna skrb“ na kojem je u deset godina educirano stotinjak liječnika, psihologa i socijalnih radnika.
U Nacionalnoj strategiji za prava djece u RH 2014-2020., čiji je nositelj Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u dijelu koji se odnosi na zdravstveni sustav, obuhvaća mjere iz područja palijativne skrbi djece, s ciljem osiguranja holističkog pristupa palijativnoj skrbi za svako dijete, kroz senzibiliziranje javnosti na suočavanje s teško bolesnom djecom i potrebom podrške, primjeni mjere palijativne skrbi u pojedinim bolnicama na pedijatrijskim bolničkim odjelima i na odjelima gdje su smještena djeca i mladi koji se nalaze u terminalnoj fazi bolesti, slijedeći protokole i standarde uz kontinuirano ublažavanje boli i smanjivanje neugodnih simptoma bolesti; podizati kvalitetu života oboljelima od teških kroničnih ili neizlječivih bolesti kroz unaprjeđenje provođenja palijativne skrbi organizacijom dnevnih bolnica uz postojeće onkološke odjele te osiguranje psihološke i emocionalne podrške oboljelima i osnaživanje kapaciteta i provođenje doedukacije zdravstvenih radnika/suradnika u pružanju palijativne skrbi te pružanje podrške obiteljima i srodnicima oboljelih tijekom bolesti i razdoblja žalovanja kroz osiguranje naknade za smještaj, odnosno osiguranje smještajnih kapaciteta za roditelja/staratelja djeteta na dugotrajnoj bolničkoj skrbi izvan mjesta stanovanja, omogućavanje provođenje mjera palijativne skrbi u kućnim posjetama i dostupnosti savjetovanja obitelji i srodnika oboljelih tijekom bolesti i razdoblja žalovanja.
