Goran Hadžić rođen je 1958. u općini Vinkovci. Prije 1990. bio je predsjednik mjesne zajednice Pačetina, a radio je kao skladištar u vukovarskom Vupiku.
Prve izbore dočekao je kao kandidat Saveza komunista - stranke za demokratske promjene. Izabran je za općinskog odbornika u Vukovaru - gradu za čiju je smrt optužen. Tu ujedno počinje i krvavi uspon konfliktnog skladištara. Postaje vođa Srpskog nacionalnog vijeća - političkog foruma Srba koji je pokrivao Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
'Srpski narod u Republici Srpskoj Krajini više neće nikada živjeti u Republici Hrvatskoj i to mora biti jasno i Lordu Carringtonu i svim drugim lordovima koji se ovdje javljaju. I ako treba, za pet godina, ili deset godina, mi ćemo ga sigurno riješiti i konačno ćemo ga riješiti i nećemo više živjeti s ustašama u zajedničkoj državi', govorio je tada Hadžić.
U rujnu 1991. postaje predsjednik tzv. Srpske vlade samoproglašene na tom dijelu hrvatskog teritorija. Samo pet mjeseci poslije Hadžić je izabran za predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine.
Progoni, ubojstva, protjerivanje i mučenje Hrvata iz Slavonije i Baranje traju od samog početka Hadžićeve vladavine. Vukovar je razoren.
'Svakom je jasno da ono što je u ratu osvojeno i oslobođeno, da će to i ostati, a s Hrvatima, oko nekog pregovora i dogovora, mislim da to i posljednjem Srbinu, koji ima imalo mozga, mora biti jasno da tu nema nikakve mogućnosti dogovora', govorio je Hadžić.
Gorana Hadžića haška optužnica u 14 točaka tereti za zločine protiv čovječnosti i kršenje međunarodnog prava i običaja ratovanja. Svoja zlodjela provodio je u okviru ujedinjenog zločinačkog podhvata pod vodstvom Slobodana Miloševića. Kao Hadžićeve suučesnike otužnica navodi Milana Martića, Jovicu Stanišića, Franka Simatovića, Vojislava Šešelja i Željka Ražnatovića Arkana.
