Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Vlada je odgovorila na pitanje saborskog zastupnika Gorana Marića o prodaji monetarnog zlata stečenom u podjeli imovine bivše SFRJ.


Na današnjoj sjednici Vlade jedna od točki dnevnog reda bila je verifikacija odgovora na zastupnička pitanja postavljena Vladi. Jedno od pitanja postavio je saborski zastupnik Goran Marić, a odnosilo se na prodaju monetarnog zlata stečenog u podjeli imovine bivše SFRJ.

Vezani članci Miroslav Škoro Škoro uzvratio Plenkoviću na "klauna": "Ja sam se bar trudio kod ljudi izazvati osmijeh, a vi izazivate samo suze i očaj" Premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade Plenković o motivu: ''Napad na policajce pred Vladom ima elemente terorističkog akta'', situaciju s koronom nazvao zabrinjavajućom

Marića je, među ostalim, zanimalo tko je, kada i na koji način predložio prodaju monetarnog zlata. Još prije dvije godine Marić je tvrdio kako je Hrvatska u najvećoj tajnosti rasprodala svoje zlatne poluge.

U odgovoru Vlade stoji kako je sredinom travnja 2001. godine, Republika Hrvatska nakon postignutog  sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata, a ono je knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva tj. 13. lipnja 2001.godine, u iznosu od USD 114.939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.

Dio zlata pohranjen je u fizičkom obliku u Švicarskoj nacionalnoj banci, a dio na računima nelociranog zlata, odnosno zlata kojim se trguje u nematerijalnom obliku.

Burno u Saboru: Zamjenik guvernera HNB pod 'paljbom' napustio sabornicu

'Budući da zlato na gore navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke (Credit  Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London, te se zajedno sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od 2 mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita svo zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu', stoji u odgovoru zastupniku.

'Depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, s istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. godine.Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja 3 radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10 dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u', objasnili su iz Vlade.

'Jedan ministar manipulira putnim troškovima - Uzima akontaciju za službena putovanja i ne otputuje'

U odgovoru se navodi i sljedeće:

'Dana 22. kolovoza 2001.godine donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva sa "forward" valutom 25. rujan 2001. godine, kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko 5 posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od 4 posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos.  Uz to je potrebno naglasiti da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučajupada cijene zlata. Naime, cijena zlata ima volatilnost bitno veću od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB,a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan. Drugim riječima, zlato nema nikakvu očekivanu dobit, već njegova cijena fluktuira ovisno o mnogobrojnim tržišnim faktorima koje je nemoguće predvidjeti. S druge strane, portfelju instrumenata s  fiksnim prinosom (depoziti, reverse repo sporazumi, obveznice i sl.) može se procijeniti dobit u određenom budućem razdoblju, a mogućnosti gubitka de factonema. Nadalje, eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun.'

Marić: Govorite o sucima kao o razuzdanim adolescentima

Zlato je BIS-u prodano s datumom 25. rujna 2001. godine, a prodajna cijena za uncu je iznosila 277,78 dolara.

U odgovoru Vlade stoji i da je osim navedenog monetarnog zlata, Hrvatskoj u procesu sukcesije temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005. godine, pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse, Zurich. To zlato je prodano po nalogu Ministarstva financija Republike Hrvatske, u čijoj je ingerenciji raspolaganje imovinom bivše SFRJ, navodi se u vladinom odogovoru.

'Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005. godine i to: 42.494,396 unci zlata prodano je za 21.058.097,94 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unci za 10.096.011,04 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.108,98
USD. Sredstva dobivena tom prodajom prenesena su na poseban devizni račun državnog
proračuna koji se vodi kod HNB-a, u skladu s Protokolom o provedbi Rezolucija broj 19 i
broj 21 Odbora za raspodjelu financijske imovine i obveza bivše SFRJ iz Aneksa C Ugovora
o pitanjima sukcesije potpisanim 19. listopada 2005. između Ministarstva financijai HNB-a,
a prema Zaključku Vlade Republike Hrvatske donesenom na sjednici Vlade Republike  Hrvatske
održanoj 22. rujna 2005. godine, stoji u odgovoru koji u cijelosti možete pročitati OVDJE.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook