Na današnji dan prije točno sto godina u Osijeku je pogubljen Jovan Stanisavljević - Čaruga. Tek je svanulo kada je zloglasni 28-godišnjak glavom platio za brojne pljačke i ubojstva koje je počinio u mračnom periodu nakon Prvog svjetskog rata.
Javno je obješen u dvorištu koje spaja osječki zatvor i zgradu suda, a unatoč zvjerstvima, mnogim su Slavoncima bake, djedovi, mame i tate s osmijehom pričali o njemu, slavonskom Robin Hoodu.
Rani život
Prema sudskom spisu koji se nalazi u Državnom arhivu u Osijeku, Čaruga je rođen 2. veljače 1897. u Slavonskim Barama kraj Orahovice. Sin je jedinac oca Prokopija Stanisavljevića i majke Ike. Dolazi iz bogate obitelji koja se bavila svinjogojstvom.
Godine 1907. preminula je Jovina majka, a otac se nakon četiri tjedna ponovno oženio. Jovan se nije slagao sa svojom maćehom te je želio izučiti zanat, što je i učinio - u Osijeku.
S 18 godina morao je otići u Prvi svjetski rat, no nakon tri mjeseca odlučio je pobjeći iz austro-ugarske vojske.
Krivotvorio je svoje isprave predstavivši se kao natporučnik Fett koji po odobrenju satnika Horvata ide na liječenje i odmor. Tako se u svojoj novoj odori jednostavno odšetao s bojišta, a da nitko nije ništa posumnjao.
Prvo ubojstvo
U Slavonske Bare vratio se početkom 1916. Iste je godine počinio prvo ubojstvo kada iz puške upucao udvarača svoje djevojke Katike, mađarskog vojnika. Tri godine kasnije ubio je i seoskog načelnika Stanka Bošnjaka zato što je on znao tko je ubio Katikina udvarača.
U narodu se priča da je Čaruga bio šarmantan mladić i žestoki zavodnik, a nerijetko je uživao u društvu mnogih žena.
Zbog svojih zlodjela osuđen je na četiri godine zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Nije tretiran kao ubojica, već kao obični kriminalac, pa je tako iskoristio priliku za novi bijeg u prosincu 1919.
Kolo gorskih tića
U proljeće 1920. pridružio se razbojničkoj skupini Kolo gorskih tića. Bila je to skupina koja je pod izgovorom promjene državnoga ustrojstva ubijala, pljačkala i palila, a uglavnom se sastojala od buntovničkih dezertiranih vojnika. Ubrzo je Čaruga postao njezin vođa.
Područje njihova pljačkanja obuhvaćalo je mjesta podno šuma i gora, osobito uz Bilogoru i Krndiju. Čarugini pljačkaški pohodi protezali su se čak do Like i Gorskoga kotara.
Sve učestaliji pohodi Čaruge i društva natjerali su vlasti na proglašavanje izvanrednoga stanja u Slavoniji.
Od priključenja u Kolo gorskih tića Čaruga je bio poznata ličnost među siromašnim seljacima. Oni su ga cijenili jer im je često davao novac, hranu, a ponekad i odjeću i obuću koju je ukrao. Često su ga nazivali slavonskim Robinom Hoodom i gorskim tićem.
Seljaci su Čarugu i njegovu družinu često hvalili zbog pohoda na bogata gospodarstva i obitelji. Smatrali su da će tako Čaruga vratiti sve što su oni seljacima uzeli.
Čarugin pad
Čarugina najveća pogreška dogodila se 14. listopada 1923. u Ivankovu kod Vinkovaca, kada je s družinom napao posjed grofa Eltza kako bi ga opljačkao. Plan je propao – grofov kočijaš uspio je pozvati žandare, a uslijedio je žestoki oružani obračun, u kojem su Čaruga i njegovi pobjegli bez ičega.
Za Čarugom je raspisana potjernica, a onome tko ga uhvati živog ili mrtvog obećavalo se 120.000 dinara, što je potaknulo izdaju. Zbog te prijetnje još u jesen 1923. lažno se prijavio u vinkovačkom poglavarstvu kao Nikola Drezgić.
Čaruga se nakon pljačke povukao u svoj otmjeni stan u Vinkovcima. Iako je imao djevojku Mandu Smolčić iz Retkovaca, strah od uhićenja spriječio ga je da ju osobno posjeti, pa joj je pisao pisma predstavljajući se kao Mile Barić, vojni liferant.
Pismo je greškom dostavljeno ženi koja se također zvala Manda Smolčić, a ona ga je predala lokalnoj žandarmeriji. U pismu je spomenuo izgorjeli štagalj, zbog čega su žandari otkrili njegov pravi identitet. Dana 23. prosinca 1923. policajci su ga našli kako spava i uhitili.
Čaruga je bio u pritvoru od 23. prosinca 1923. do 5. siječnja 1924., a za to vrijeme nije priznao svoj pravi identitet unatoč tome što su ga mučili u zatvoru. Predaja kaže da je na kraju otkrio svoj identitet nakon što mu je policija rekla da će ga moći posjetiti rodbina.
Čaruga je sam optužen za dva grabežna i potajna umorstva, četiri grabežna umorstva, petnaest razbojstava, jedno silovanje i jedno lažno predstavljanje. Osim njega, osuđeno je još sedam članova Kola gorskih tića, dok ih je petero oslobođeno kazne.
"Zbogom, narode, Čaruga putuje!"
Čaruga i sedam članova Kola gorskih tića osuđeni su na kaznu vješanjem. U dvorištu Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku 27. veljače 1925. izvršena je osuda.
Znatiželjni Osječani okupili su se oko zgrade Kraljevskoga sudbenog stola. Predsjednik Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku pročitao je sljedeću presudu: "Jovan Stanisavljević Čaruga osuđen je na kaznu smrti vješanjem."
Zatim je obrazložio presudu osude. Između ostaloga, objasnio je da je Čaruga svoja zlodjela učinio u neurotičnoj bolesti, u koju je pao nesretnim djetinjstvom po moralnom defektu duše zauzevši krivi stav prema ljudima.
Čaruga je u dvorište ušao s dvama žandarima i svećenikom. Kada ga je općinski činovnik prozvao, Čaruga je rekao: "Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga. Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom, narode, Čaruga putuje!"
Priča se da je uže kojim je obješen ukradeno nakon vješanja te se počelo prodavati za vrtoglavu cifru.
Čaruga je sahranjen na groblju sv. Ane u Osijeku.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
pojačan nadzorPolicija blokirala dijelove grada u Splitu, izašli s dugim cijevima: Nastale gužve i zastoji
-
Pohvalili policijuVIDEO Objavljena snimka nakon napada na Hrvate: "Nitko nam nije htio pomoći, samo su nas zaobilazili"
-
Stanje je lošeIz Ukrajine stigao nesvakidašnji apel za pomoć: "Obraćamo se našim prijateljima iz Hrvatske"
