Kamenje se valjalo s brda, a dan se pretvorio u noć: Ovako su izgledali najrazorniji potresi u Hrvatskoj

Jak potres od 4,8 po Richteru s epicentrom na Krku uplašio je danas građane diljem zemlje. 

Hrvatska se nalazi u seizmički aktivnoj zoni. Potvrđuju to petrinjski i zagrebački potres, ali i svi oni koji su rušili, a nažalost, i ubijali u povijesti. 

Veliki dubrovački potres slavni grad 1667. gotovo je sravnio sa zemljom. Od prirodne katastrofe, a zatim i bezakonja koje je uslijedilo, grad se nikad nije u potpunosti oporavio. Razorne potrese pamte i Novi Vinodolski, Međimurje...

Mukli udarac iz zemlje

Put za Smirnu nizozemskog konzula Jakoba van Damma u Dubrovniku je 6. travnja 1667. u 8 sati i 45 minuta ujutro prekinula strahovita tutnjava. Bio je to mukli udarac iz zemlje, nakon kojeg su se zaljuljale zidine. Dubrovčani su u smrtnom strahu gledali pakao koji se spustio na zemlju. 

Potres koji je gotovo sravnio grad sa zemljom bila je najgora katastrofa u dotadašnjoj slavnoj dubrovačkoj povijesti. 

Prema svjedočanstvima, kamenje se valjalo sa Srđa, luku je potopio tsunami, voda koja se povlačila, a zatim potopila luku lomila je brodice kao šibice. U razrušenim kućama danima su buktjeli požari koje je jaki vjetar širio gradom. Zrakom su se prolamali jauci preživjelih i zatrpanih. U danima koji su uslijedili Dubrovčani su se borili i s izvorima koji su presušili, ali i pljačkama. Grad je bio gotovo u mraku, sunce su zastirali dim, pepeo i silna prašina.

Potres se osjetio od Genovskog zaljeva pa sve do Smirne i Carigrada, opisano je stranicama Seizmološke službe zagrebačkog PMF-a. Velikih šteta i mrtvih bilo je i u Stonu, Kotoru, Herceg Novom.

Prema nekim informacijama, poginulo je više od 2000 ljudi, neke procjene idu i na 3000, što je polovica tadašnjega gradskog stanovništva. Poginuli su i knez i pola članova Velikog vijeća. Zavladalo je bezvlašće. Nekoliko plemića osnovalo je Vijeće dvanaestorice. Bio je to neophodan korak kako bi se stalo na kraj kaosu. U danima nakon katastrofe uspostavilo je neka pravila i uvelo kakav takav red.

Vijeće je odredilo da će svatko tko ode iz grada u to teško vrijeme biti kažnjen. Prva dužnost morala je biti da se grad obnovi. Osnovali su skupinu koja je grad štitila od pljačkaša, ali i eventualnih navala Turaka ili Mlečana. 

Crkva sv. Vlaha i zidine ostale su relativno pošteđene stradanja, kao i crkva sv. Spasa, koju su davno prije Dubrovčani podigli da ih štiti od prirodnih katastrofa. 

Vojnici u rovovima 1. svjetskog rata skupljali pomoć za žrtve potresa

12. ožujka 1916. u 4 sata i 23 minute desetak kilometara istočno od Novog Vinodolskog, kako su izračunali seizomolozi, treslo je 5,8 po Richteru. Najviše štete potres je napravio u Grižanama, gdje je oštetio više od stotinu kuća, a štetu su zbrajali i na području Bribira, u Triblju, Senju, Baškoj, Brinju, Fužinama... Potres se osjetio i u Istri, Zagrebu, Sloveniji, Donjoj Štajerskoj, Koruškoj... Portal Otok Krk podsjeća na naslovnicu Jutarnjeg lista koji je vijest o razornom potresu 14. ožujka stavio na naslovnicu, dajući mu prednost nad vijestima s ratišta.

Potres je navodno trajao 30-ak sekundi. Kao i nakon potresa na Banovini 2020., ljudi su pokazali golemu solidarnost. Pet dana nakon potresa u Zagrebu je osnovan Odbor za pripomoć potresom postradaloga Hrvatskog primorja.

Račun za donacije otvoren je u Prvoj hrvatskoj štedionici, a unatoč teškim prilikama zbog rata, donirali su pojedinci, tvrtke, kulturne ustanove i organizacije.

Donirali su i vojnici s fronta. Portal Otok Krk podsjeća i kako je Jutarnji 31. ožujka 1916. donio priču o ranjenicima iz 96. pješačke pukovnije koji su hospitalizirani u Budimpešti te prikupili 20,00 kruna, a vojnici 79. pješačke pukovnije te osoblje pričuvne bolnice u Otočcu sakupili su 37,60 kruna. Donirali su i hrvatski mornari. 

23. lipnja objavljeno je da 16. varaždinska pješačka pukovnija sakupila na Sočanskom bojištu 3000 kruna za popravak kuće "jednog siromašnog vlasnika u Primorju". 

Nešto više od godinu dana sanacija je na području Grižana i Bribira bila dovršena. U Crikvenici nešto kasnije.

Potres koji je jednom Hrvatu donio svjetsku slavu 

Veliki potres od 6 po Richteru dogodio se u Pokupskom 8. listopada 1909. Najviše štete bilo je u Sisku.

"Začula se tutnjava s užasnom trešnjom, koja je mogla trajati 5-10 sekundi. No za to kratko vrijeme je malo ostalo kuća koje nijesu bile oštećene. Narod je cio dan živio u uzrujanosti i u nekom nepojatnom strahu", pisao je tjednik Banovac, list za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo dan nakon potresa.

Iako nije bio najjači, pokupski potres jedan je od najvažnijih. Upravo njega je u samim počecima seizmologije u Hrvatskoj detaljno proučavao Andrija Mohorovičić, koji je potom došao do čuvene spoznaje koja će potom po njemu dobiti i ime - Mohorovičićev diskontinuitet.

Rijetko koja kuća u Čakovcu ostala je cijela

Iako se zapisi o datumu razlikuju, godina je sigurna. 1738. godine veliki potres pogodio je i Međimurje. Podataka o potresu nema puno, a u spisima se spominje nekoliko datuma. Najčešće 30. travnja i 30. ožujka.

"U zbirci dokumenata iz pavlinskih samostana pod upravom Ugarske, a unutar Habsburške Monarhije, Acta artis paulinorum, stoji da se potres dogodio 30. ožujka 1738. na Cvjetnicu, koja je doista bila na taj dan. Kako nam se čini da je ovaj opis najodređeniji jer se izrijekom navodi da je na dan potresa bila Cvjetnica (Dominica Palmarum) smatramo da je taj datum najvjerojatnije točan", pišu Davorka Herak, Marijan Herak i Iva Vrkić s PMF-a.

U satima prije zore tlo se silovito zatreslo. Rijetko koja kuća u Čakovcu ostala je cijela. Štete na objektima bilo je i u okolnim mjestima. Potres se osjetio i u Sloveniji i Mađarskoj. Seizmolozi danas pretpostavljaju da je epicentar bio blizu današnjeg Šenkovca. Nakon obnove crkve sv. Jeronima u Štrigovi povjesničar i pavlin Josip Bedeković postavio je spomen-ploču iznad ulaza u crkvu koja podsjeća na taj događaj.

Bogati Zagrepčani bježali iz grada; barake za sirotinju

Enormna oštećenja Zagrebu je nanio potres 9. studenog 1880. godine u 7:33. Bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru. Mjesecima poslije toga Zagreb se tresao. Ipak, taj najjači udar u 7:33 ostavio je dalekosežne posljedice. 

Odmah nakon potresa u gradu je osnovano povjerenstvo koje se trebalo baviti posljedicama. Tisuće bogatih građana koje su si to mogle priuštiti pohrlile su na kolodvor kako bi kupile kartu za neki od gradova Austro-Ugarske Monarhije. Na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice izgrađene su barake kako bi se smjestila sirotinja koja je ostala bez krova nad glavom. Oštećeno je više od 1750 kuća. Poginulo je dvoje ljudi.

Car Franjo Josip osobno je donirao 20.000 forinti, a donacije su stizale iz cijele Europe, Istanbula, Kopenhagena, Cardiffa, Aleksandrije, Londona, Pariza...

"Krakov Zagrebu" naslov je knjige koju su krakovski umjetnici priredili 1881.

"Bio je to album prepun slika, crteža i tekstova, a prihod od prodaje knjige uplatili su žrtvama potresa u Zagrebu 1880. godine. U obnovljenom izdanju pridodani su tekstovi povjesničara i povjesničara književnosti u kojima je objašnjena pozadina cijelog tog kulturno-humanitarnog pothvata", piše izdavačka kuća Srednja Europa.

U Lavovu je pak izdana "Kniga za Zagreb".

Potres koji je slavnoga književnika koštao života

Tom potresu možemo zahvaliti i izgled zagrebačke katedrale kakav pamtimo prije potresa 2020. Kako je bila veoma oštećena, obnovu je preuzeo čuveni arhitekt Hermann Bollé.

"Pokvario sam se za vrijeme potresa", navodno je pred kraj života rekao August Šenoa. Umro je 13. prosinca 1881. u svojem domu u Mesničkoj ulici, sa samo 43 godine. Osjećao je posljedice teške upale pluća koju je zaradio pomažući ljudima u studenom 1880.

Unatoč ogromnoj šteti, većina grada obnovljena je do Božića iste godine. Obnova se na nekoliko godina produljila za pojedine javne građevine i crkve. 

Zagrebačkih 5,5 po Richteru

No ni blizu tako ne ide obnova nakon potresa iz ožujka 2020. Posljedice se u glavnom gradu vide i tri godine poslije. 

Posljedice su strašne, kao i sam događaj. 23. ožujka 2020. u 6:24, u mirno nedjeljno zimsko jutro 5,5 po Richteru oštetilo je stotine zgrada i natjeralo tisuće Zagrepčana da usred pandemije koronavirusa pobjegnu na ulicu. Oštećen je i jedan toranj na katedrali. 

Na terenu su se odmah našli vatrogasci, hitna, policija. Stotine pripadnika Hrvatske vojske čistile su grad od ruševina. Na nekoliko lokacija u gradu podizani su šatori vojske i Crvenoga križa.

Ozlijedilo se 27 ljudi, a nažalost, potres je odnio i žrtvu, 15-godišnju djevojčicu. Najdirljivije scene događale su se ispred Petrove bolnice, gdje su mame i bebe na hladnoći, umotane u deke, čekale premještaj u Dubravu. 

"Kakva je bila godina, tako je i završila." A onda...

"Došli smo podržati sugrađane u Sisačko-moslavačkoj županiji koje je pogodio jutrošnji potres", rekao je premijer Andrej Plenković u popodnevnim satima 28. prosinca 2020. Cijeli državni vrh stigao je na Banovinu, koju je tog jutra pogodio potres od 5 po Richteru.

"Kakva je godina bila, tako je na neki način i završila", dodao je Plenković misleći na zagrebački potres od te godine i pandemiju koronavirusa, koja je neumorno odnosila žrtve. Nije znao da će se prava katastrofa tek dogoditi.

Dan poslije, u 12:19 potres od 6,2 po Richteru dogodio se doslovno pred novinarskim kamerama koje su u Petrinji bile kako bi snimile štetu od potresa dan ranije.

Potres se snažno osjetio u cijeloj Hrvatskoj, susjednim državama, pa i Austriji, Češkoj, južnim dijelovima Njemačke i Poljske te u dijelovima Rumunjske, Bugarske i Albanije.

Sisačko-moslavačka županija pretrpjela je najveće štete, ali oštećenih zgrada i kuća bilo je i u drugim županijama, dok su dodatno stradale one u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, već načete ožujskim potresom.

Dok su se spasilačke ekipe iz cijele zemlje slijevale na Banovinu, naročito u razrušenu Petrinju, počele su stizati i vijesti o žrtvama. Najmlađa, 13-godišnja djevojčica, poginula je u Petrinji. U Majskim Poljanama stradali su otac i sin dok su rušili vlastitu kuću. To selo odnijelo je najviše žrtava, ukupno pet. U Žažini, u ruševinama crkve, poginuo je orguljaš.

Potres na Banovini pokazao je dvije Hrvatske. Onu velikog srca koja je bez pitanja krenula put Petrinje, Siska i Gline pomoći koliko se dalo. I onu drugu, zbog koje se i više od dvije godine od katastrofe mnogi stišću po kontejnerima ili u zamjenskim kućama, gledajući u ruševine svojih domova.