Herman, koji je u Oluji bio angažiran od 23. srpnja do 11. kolovoza 1995, kazao je da je general Markač na njega kao 'dragovoljca djelovao impresivno jer je ponavljao da bez obzira na spol, boju ili vjeru pružimo pomoć svakom ranjeniku'. Markača, s kojim je razgovarao više puta, Herman je opisao 'kao odgovornu, profesionalnu i časnu osobu, domoljuba i stručnjaka u svom poslu'.
Pročitajte i ovo
Herman je opisao i da je na početku Oluje u napredovanju snaga prema Gračacu vidio razbacanu vojnu opremu i napuštena stara vozila, ali je naredba bila da se ništa ne dira zbog mogućih mina.'Prilikom ulaska u Donji Lapac vidjeli smo povlačenje civila. Pridružila su im se vojna vozila i najmanje dva tenka koje sam vidio. Jedan je ispalio granatu u šumu, ali nasreću nitko od nas nije ranjen'. Na pitanje Markačeva odvjetnika Gorana Mikuličića jesu li pripadnici specijalne policije otvorili vatru na tu kolonu, Herman je rekao da je bila 'zabrana djelovanja jer su oni bili priključeni civilnoj koloni'.
U Donji Lapac isti dan poslijepodne došli su pripadnici HV-a i počelo je opće veselje koje se iskazivalo na 'možda jedan čudan način - uz pucnjavu'.'Mi smo se povukli na periferiju nakon što je počela proslava. Tek kad smo odlazili onda sam vidio da su neki objekti zapaljeni', kazao je dodajući da ne zna tko ih je zapalio. Odnos prema civilima koje je postrojba zatekla na svom putu bio je 'korektan i dobar', ustvrdio je. Pripadnici jedinice dobili su upute da se 'maksimalno korektno ponašaju prema civilima i da im pruže svu potrebnu pomoć'.
