Riječ je o nekadašnjim časnicima vojne sigurnosne službe (SIS), koji su od 1997. do 1999. bili zaduženi za smišljeno opstruiranje hrvatske suradnje s Haškim sudom, piše Novi List..
Pročitajte i ovo
>> Kosor: Očekujem da će Bruxelles prepoznati napore Hrvatske
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz, koji inzistira da Hrvatska dostavi topničke dnevnike, dobro je upoznat sa sadržajem SIS-ovih operativnih akcija 'Haag' i 'Sigma', čiji je osnovni smisao bio da se minorizira uloga Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, da se sakriju optuženi za ratne zločine i da se od tribunala zataje dokumenti koji bi mogli kazneno kompromitirati Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Ivana Jarnjaka, Janka Bobetka, Antu Gotovinu, Mirka Norca, Davora Domazeta Lošu... Za žrtvovanje su bili predviđeni HDZ-u manje bitni generali, poput Rahima Ademija i Tihomira Blaškića.
Jedini SIS-ov operativac iz antihaške grupe kojeg je dotakla ruka domaće istrage o topničkim dnevnicima zove se Marin Ivanović. On je u međuvremenu postao član Gotovinina istražiteljsko-odvjetničkog tima. Ivanović, međutim, spada u manje važne pripadnike odabrane špijunske skupine koja je pripremala svjedoke i ocjenjivala što se može poslati u Haag, a što valja skloniti na sigurno.
Na vrhu su bili Miroslav Tuđman, Markica Rebić i Ante Gugić: njih su trojica bili šefovi vojnog segmenta obavještajne zajednice u drugoj polovini devedesetih i bili su idejni autori svih hrvatskih protuhaških operacija do početka 2000. godine.
Među SIS-ovim operativcima najvažniji je bio bojnik Stipan Udiljak, a za njim su slijedili provjereni časnici vojne obavještajne službe, koje je selekcionirao osobno Markica Rebić: Tomislav Krpan, Ivica Markota, Mario Tomasović i Boris Milas.
Jedna od prosudbi te antihaške državne grupe, koja najviše zanima Haško tužiteljstvo, jest ona koja nosi datum 29. srpnja 1999. godine i u kojoj piše da se Haagu ne smiju dostavljati zapovijedi generala Gotovine iz 'Oluje' i generala Norca iz akcije 'Medački džep', kao ni dokumenti vezani za državnu politiku, piše Novi List..
Jedan dio ovih ljudi pridružio se nakon 2000. obranama nekih haških optuženika, dok su pojedini među njima ostali u vojnom obavještajnom sustavu i nastavili imati doticaj s povjerljivom dokumentacijom koja govori o hrvatskim vojnim operacijama za koje se zanimao Haški sud. Nevjerojatno je da nikoga od njih, osim Ivanovića, dosad nitko ozbiljnije nije ispitivao o sudbini nestalih materijala o upotrebi topništva u 'Oluji'.
