Baš kao na filmu. Ljubavna priča barba Šime i bake Jozice sigurno je nešto naljepše što smo ovaj tjedan čuli. Zaljubili su se kao djeca i proveli zajedno dugih 60 godina. A onda je Jozica oboljela od demencije i morala biti smještena u bolnicu. Bilo je dana kada uopće nije znala tko je čovjek koji joj dolazi u posjet, ali njega to nije obeshrabrilo i pokolebalo. Svakoga dana, po najvećoj vrućini, buri ili hladnoći, taj je 86-godišnjak išao ljubavi svojeg života. Sve dok ih jednoga dana život nije zauvijek rastavio. I onda, mjesec dana poslije, istim putem prema bolnici kojim je hodao svaki dan, pošao je ponovno barba Šime. Ovog puta s nevjerojatno plemenitom željom.

Galerija


„Moja gospoja, Jozica. Odlična, jako dobra. Vrijedna, poljoprivrednica. Voljela je cvijeće, vesela. Jednostavno žena na svom mjestu. Nikad se nismo svađali. A sve sam volio na njoj, dobrotu… Ona nikada nije voljela nositi novce. To je jedina žena na svijetu koja je to radila“, govori barba Šime.

Vezani članci Kristian Došen dobitnik nagrade 'Hrvoje Mateljić' (Foto: Dnevnik.hr) Reporter Provjerenog Kristian Došen dobitnik nagrade ''Hrvoje Mateljić'': "Nagrada me obvezuje da radim još bolje" Izražavanje emocija je znak snage TEST tvrdi da može predvidjeti trajanje vaše veze, jeste li dovoljno hrabri?

Voljeli su se ovako šetati uz more, tepao joj je da je njegovo janje.

„Bili smo kao djeca svojih godina. Svatko je imao neku svoju kozu, ovcu. Onda je cijela grupa dječaka išla u polje gdje je bilo trave, pogotovo ljeti. I malo-pomalo, ja sam pošao u vojsku. Zapravo, mi smo se poznavali prije, ali poslije vojske je bilo da smo za. Išli smo skupa neko vrijeme i znate što se događalo? Ja kažem da mi možemo ovako sto godina, nećemo ništa imati ni ovako ni onako i ajmo se mi ženiti. Tako smo se mi vjenčali 1957.", prisjeća se Šime. 

60 godina ljubavi 

Počinje barba Šime svoju ljubavnu priču. Priču dugu više od 60 godina. Pokazuje pritom put kojim je svaki dan bez iznimke, čak godinu i pol, išao iz Preka prema Psihijatrijskoj bolnici u Ugljanu. Ondje je njegova jedina Jozica bila smještena nakon što je oboljela od demencije.

„Meni nije bilo teško doći jer ja sam uživao doći kod nje. Puno smo mi skupa bili, tako da sam ja dolazio. To je moj život bio“, govori barba.

Barba Šime ima 86 godina. Srčani je bolesnik s ugrađenim pacemakerom. Ali posjet ljubavi svojeg života naprosto se nije preskakao.

I jedva je čekao jutro da ode k Joski. Krenuo bi svaki dan autobusom u 9:30 iz Preka, a vraćao se u 11 sati. I po najvećoj vrućini, i po najvećoj hladnoći, buri, jugu, kiši. Katkad je išao i pješke dio puta kada autobus ne bi vozio.

U bolnici nema osobe koja ga ne poznaje. I zaposlenici i pacijenti odjela na kojem je bila njegova supruga. Točan kao sat, u deset bi barba Šime dolazio svojoj Joski pozdravljajući je s najvećom pažnjom i ljubavi.

„On dođe 'dobro jutro ljepotice'. Nama je to bilo ono 'ajme, vidi ih“. Ljubavi, dobro jutro, poljubac na dolasku, odlasku. 'Evo, došao ja moju ljepoticu prošetati.' Nama je to ajme... Barba Šime je postao dio odjela, nama je svima drago da smo sudjelovali u toj ljubavnoj priči. Stvarno smo komentirali. Ja sam bila rekla da ću se ja udati kad nađem nekoga tko će me tako voljeti kao što se njih dvoje vole jer stvarno su bili par“, govori Matija Knežević, medicinska sestra.

Nikad u bolnicu nije došao praznih ruku. Uvijek bi, osim svojoj supruzi, nešto donio i sestrama. Barem malu čokoladu. A s vrata sobe, prvo što bi Jozicu pitao je - boli li je što.

Kad bi rekla da ne boli, onda sam bio sretan. Sad ćeš ti malo pojesti, i krafnu bih joj dao, onu premazanu sa čokoladom. Onda frišku bananu i kavu. Fino, ali i malo rakijice. Ali nije ona pila, samo bevandu“, prepričava Šime.

Životna partnerica čak i ako ga se ne sjeća

To je zaista bila ljubav, kaže sestra Matija. Prava ljubav. Ona koja daje smisao. Jozica bi katkad Šimu prepoznala, a katkad ne bi znala tko je. Ali on je dobro znao tko je ona. Njegova vjerna životna partnerica više od 60 godina.

„Kad je njoj bilo loše, tad je barba Šime došao u posjet. Trebali smo ju izvesti van, međutim tad je njoj pozlilo. To je bila strka oko nje. Vitalni znakovi nemjerljivi. On je plakao, čovjek od 80 i nešto godina plače. On je rekao da zna da će ona brzo umrijeti, da bolest nosi svoje, ali govori: 'Molim vas, nemojte da to bude sada'“, priča nam sestra Matija.

I u trenucima kada ga ne bi prepoznala, spominjala je svojeg Šimu. Njihova ljubavna priča nalikuje na one iz filmova i raznježila je sestru Matiju te je o njoj napisala objavu na Facebooku. Objava je odmah postala viralni hit. Podijelila ju je, lajkala i komentirala cijela Hrvatska.

Voljeli su se i to je to

Priča o pravoj ljubavi rasplakala je mnoge, a barba Šime o njoj priča tako jednostavno i skromno.

„Tko nema ljubavi, ne treba ni živjeti sa ženom. Što će ti? Treba poštovati jedno drugo. Poštenje. Poštovali smo se jer nismo jedan drugomu sakrivali. Tako je lijepo bilo i najedanput je nestala. I onda taj život, kuća kao kuća, nije loše, ali kuća bez žene, to je ništa“, objašnjava barba.

Jozica je preminula u zadarskoj bolnici, a Šime je bio shrvan. No nakon mjesec dana evo njega ponovno na vratima odjela. Želi volontirati. Želi pomagati staricama poput njegove Joske.

„I meni je došlo na pamet, što bih ja lutao po selu. Mrzi me doma u kuhinji stajati, nema nikoga. Sin ide i onda ja hodam noću, gledam televiziju i mislim, što ne bih ja malo pošao kod onih cura, a poznajem starice i sve. I onda sam odlučio najprije pitati sina“, priča barba Šime.

I tako već mjesec dana, ponovno istim putem hoda prema bolnici. Poznavajući barbu Šimu, kaže nam doktor Višić, ovo je bilo i očekivano. Pomažući dementnim staricama, osjeća neprekinutu vezu sa svojom ljubavi. Kad pomaže, lakše mu je.

"Ono što vi i vaše gledaljstvo ovoga trenutka ne znate, dogovor s barba Šimom, ipak ću podijeliti, da je kroz život imao niz tragedija. Niz teških okolnosti, skrbi, brige o voljenima, o bolnim gubicima, što ga ja negdje postavilo kao osobu koja se može izdignuti iz toga i dati još više za druge“, govori doktor Vitomir Višić, psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.

Barba Šime je u samo godinu dana izgubio sestru, suprugu i kćer. Pokazuje na osmrtnice koje je ponio sa sobom. Važno mu je da ih pokaže i time učini još življim sjećanje na svoje voljene. Ali da se pusti, odustane, to tvrdoglavi otočki geni nisu dopustili. Kao ni to da izgubi duh.

„Jutros sam pročitao u 24, kažu da su se oženili prije mjesec dana, a sad su se rastali. Kakav je to brak? Rastavili se pa sastavili, pa ovo pa ono. Hoće odmah imati sve. Znate što je? Zlo je došlo. Djeca koja se ožene hoće sve imati. A mi? Šta sam ja imao? Ništa. Morao sam stvarati i za sebe i za starije, koliko sam mogao“, govori Šime.

Samo poštovanje, a ne ljubomora

Zato Šime kaže da treba mnogo toga u braku i pregrmjeti. Mladi to danas ne znaju. Za dobar brak potrebno je poštovanje, a nikako ne smije biti ljubomore. Govori iz svojeg iskustva.

„Zato je to tako jer ne mogu trpjeti. Jedan drugome nešto kažu - gotovo! Odmah advokat daj da potpiše rastavu. Ja bi rekao svakoj, ako se misli koja udati, da dobro pazi da joj nije dečko ljubomoran. Ako je ljubomoran, neka ga odmah ostavi, neka ne ide, jer to je najgora moguća bolest na svijetu. Ako ste vi ljubomorni na ženu, žena na vas, nema tu sreće“, obrazlaže svoj stav Šime.

Prepun je životne mudrosti barba Šime. Jednostavni gospodin iz Preka koji je zbog svoje ljubavi prema supruzi odlučio pomagati onim najviše stigmatiziranim bolesnicima, duševnim, palijativnim. I ne sluteći koliku zapravo veliku stvar čini. Njegova ljubav prema supruzi generirala je još ljubavi. Dobrota još dobrote. I uljepšala posljednje dane onima drugima koji nisu imali svojeg barbu Šimu.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr