Slušajući Ramljaka stječe se dojam da prisustvujemo jednom tužnom događaju, ispraćaju Agrokora na vječni počinak. I nakon što je Alvarez unio malo nade, ohrabrenja i vjere da stvari nisu toliko crne, dolazi Ante Ramljak i govori kako nas čeka bitka!! Bitka očito postaje omiljena metafora govornika šire regije. Bitka za Agrokor, bitka za plaće, bitka za hrvatsko gospodarstvo.
Ta militarnost u govoru trebala bi pokazati snagu?! Moguće da je Anti Ramljaku to bila inicijalna ideja, ali je zaboravio popratiti je i svojom govornom izvedbom. Ruke odaju nervozu, ne prate gestu, kao da ne zna kamo bi s njima. Mimika, izrazi lica odaju dojam utučenog i ožalošćenog čovjeka kakve smo navikli gledati eventualno na tužnim obljetnicama, pogrebima i komemoracijama.
"Ma možeš ti to"
Gotovo da kod gledatelja izaziva potrebu da ga potapšamo, ohrabrimo i kažemo mu: „Ma, možeš ti to!“.
Razumljivo je da u takvoj situaciji govornik mora biti oprezan s obećanjima, birati riječi i najaviti „težinu“ zadatka. Ali kao što i sam kaže: nitko nema iluzije da je pred njim lak zadatak. Nizati „bitke“ koje su pred njim, isticati „zahtjevnost zadatka“, naglašavati kako će restrukturiranje „dugo trajati“ i da je cijela situacija takva da „vremena stvarno nema puno“ predstavljaju potpuno neinformativne rečenice. Nije rekao ništa novo: svima je to jasno! U proteklim danima svi su postali itekako svjesni težine situacije, nitko ne umišlja da će se kompleksna situacija lako riješiti. Ne treba nam Ante Ramljak da to kaže. On treba dati viziju rješenja situacije, treba dati nadu da je upravo on sposoban tu tešku situaciju barem malo olakšati, treba se predstaviti kao osoba od povjerenja koja će napraviti sve da spasi tvrtku. I ono najvažnije – treba sve koji ga gledaju i slušaju uvjeriti da on to zaista može. On će „pokušati sa svojim timom koji je već u pripremi vratiti povjerenje u Agrokor“, on je od danas „24 sata samo u tome“, ali vjerujemo li mu? Da će pokušati, sigurno! Hoće li uspjeti? E, u to nas nije uvjerio!
Tužan i zabrinut izraz lica
Spuštanje pogleda, usporen tempo, isprekidan tijek rečenica, tužan i zabrinut izraz lica, glas skoro pa na rubu plača. Ako je netko i vjerovao da je situacija rješiva, ako je i netko na trenutak bio optimističan i pomislio: ma bit će sve u redu s Agrokorom, ako je i postojao netko kome je palo na pamet da nije kraj svijeta, pogledao je danas Antu Ramljaka i mogao je samo izvaditi papirnate maramice da obriše suze.
A je li Ante Ramljak, uvjerljiv, stručan, snažan i odlučan kako bismo očekivali da „spasitelj Agrokora“ zvuči? Prije bismo rekli, preplašen i nesiguran, kao da se sam pita što li mu je to trebalo. Lijepo i figurativno ističe kako se nada ljetnom maestralu u Agrokoru, a ne plimnome valu, ali i dalje ostaje pitanje je li baš on najsposobniji kapetan za Agrokorovo nemirno more?
Smirenost, da! Realnost, da! Ali gospodin Ramljak bi trebao biti svjestan kako izgovorene riječi imaju mogućnost motivirati, imaju sposobnost osnažiti, imaju mogućnost potaknuti i ohrabriti. A on građanima, dobavljačima, djelatnicima Agrokora nije pružio ništa od toga.
Nakon što smo ga vidjeli i poslušali, možemo samo reći: držimo mu fige da izdrži!
'Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige Retorika i društvo te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara'
