Od nekoliko stotina tisuća, do nekoliko stotina milijuna - hrvatski političari ne zaboravljaju odakle potječu. A biračku bazu nerijetko 'hrane' novcem iz metropole.
Pročitajte i ovo
Priča Provjerenog
Građani ljuti, zaposlenici odlaze, a iz Hrvatske pošte tvrde da nikad nije bilo bolje: "Kad biste vidjeli što se događa, znali biste zašto ljudi dobivaju potrgane pakete"
Nevjerojatna situacija
Suluda odluka Jadranku zatočila u vlastitom domu: "Još nisam otišla ni na majčin grob..."
1. Izlaz s autoceste - Vučevica - Sanaderov privatni izlaz
Iznad Splita, ulaz u Dalmatinu, a već za 13 kilometara izlaz Vučevica do rodnog sela bivšeg premijera. Šest blagajnika na državnoj plaći u tri smjene dočekuju u prosjeku 20 automobila po smjeni.
Statistika kaže da je Vučevica daleko najneisplativiji izlaz Dalmatine, no od priča da je bivši premijer pogurao projekt, tada su se odmah svi ogradili.
Od ideje do realizacije, za hrvatske uvjete, gradilo se iznimno brzo. U proljeće 2005. godine sastavljena je sva dokumentacija, a već na ljeto je izlaz i otvoren. Privatni Sanaderov izlaz gradili su tada, danas također dobri poznavatelji rešetaka, braća Žužul i Skladgradnja. Za pusti izlaz iz državnog proračuna izdvojeno je, nagađa se, čak 80 milijuna kuna.
2. Kalmetina - Zadar 2
Ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta nas uvjerava - sve izgrađeno za njegova ministarskog mandata, a bilo je u planu, kaže, davno prije dok je bio gradonačelnik.
'To se zna često, zlonamjerno koristiti. Kao, Kalmeta sve navlači za Zadar itd. Ništa posebno, nisam preferirao Zadar i Zadarsku županiju otkako sam ministar', kazao je Kalmeta novinaru emisije Provjereno.
Pa i taj famozni izlaz Zadar 2 odavno je zacrtan, tvrdi Kalmeta za kilometre autoceste koji se popularno nazivaju - Kalmetina.
'Pa dobro, kako tko to naziva, to je stvar žargona', kaže ministar.
I Zadrani i Splićani na izborima 2007. godine znali su nagraditi pomoć. U kojoj su mjeri glasovi tada kupljeni proračunskim novcem - nemoguće je znati.
'Pomoć rodnom kraju nije sporna ni u zapadnim demokracijama', tvrdi profesor Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. 'Port Berril politika, to je politika davanja transfera fiskalnih različitim izbornim okruzima. To američki političari daju da bi povećali svoje šanse na idućim izborima. Sve je potpuno transparentno, ugrađuje se u proračun, predmet je javne rasprave, kontrole i monitoringa. Dakle na neki način nije praksa koja bi bila sporna'.
3. Bjelovar - učenički dom
Krajem studenog prošle godine u burnoj raspravi o proračunu Đurđa Adlešič optužena je za trgovanje svojim glasom ne bi li pomogla izgradnju novog bjelovarskog učeničkog doma. Obećani su joj miljuni za novi dom, a zauzvrat, ona je rekla DA pri glasovanju za proračun.
Tada se Đurđa Adlešič odmah branila od optužbi za trgovinu.
'To nije bila nikakva trgovina, nego je bio moj uvjet za ruku', kazala je Adlešić.
Proračun je izglasan, a još se nije počelo graditi novo zdanje za bjelovarske srednjoškolce.
'Povjerenje i glas političara koji smo im mi birači dali, pogotovo u tako važnom pitanju kao što je proračun, ne bi smjeli biti predmet trgovine', tvrdi profesor Petak.
To je u Hrvatskoj praksa, da se golemi iznosi novca daju po lokalnoj razini i da se ne vidi koji je smisao za nacionalni razvoj.
4. Đelekovec - reflektori
Jedini slučaj pomoći rodnom kraju koji je završio sudskom presudom su reflektori terena NK Osvit u rodnom mjestu bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca.
Na pripremnom ročištu Polančec je priznao krivnju. Je li pokušao prikriti nezakonito postavljanje refletora - sud nije pokušao rasvijeliti. Polančec je osuđen na godinu dana uvjetno uz rok kušnje od četiri godine.
Pri izlasku iz sudnice Polančec je izjavio: 'Pomagao sam svom selu i ljudima koje volim i cijenim, s kojima sam odrastao. Za što sam odgovoran, za to sam spreman i odgovarati'.
5. 'Vukelićev most' - Vukmanički Cerovec
Most koji ne vodi nikamo zasigurno je najbizarniji primjer pomoći rodnom kraju. Most je dio karlovačke brze ceste od naselja Mostanje do Vukmaničkog Cerovca - rodnog sela ministra Vukelića.
U potpunosti je dovršen i sagrađen, no prilazne ceste koje bi omogućile njegovo korištenje nisu ni započete. Na trasi navodno još nisu riješeni svi imovinsko-pravni odnosi. Javnost ga je već nazvala - Vukelićev most.
Ministar Vukelić prozvao je sve izmišljenom aferom: 'To je jedna izmišljena afera, on uopće ne vodi do moje kuće i uopće mi ne pomaže u životu, ali podržavam da se nazove Vukelićev most, ja ću to podržati'.
Cijena gradnje tog, za sada beskorisnog mosta je 50 milijuna kuna.
Sve je to djelomično rezultat centralizirane države. Proračunske kune, velikom su većinom rezervirane za Zagreb i povući novac logična je posljedica. No, ne i rješenje, poručuju s fakulteta političkih znanosti. Političari ne bi morali toliko lobirati za svoj kraj kada bi se počela provoditi, često samo prije izbora spominjana, decentralizacija.
Nažalost, na političkoj pozornici, neovisno o stranci, upravo kritičari jednog izvlačenja novca, često istodobno i sami povlače za svoj rodni kraj - skriveno ili neskriveno. U takvoj raspodjeli jedini su gubitnici oni za koje ne lobira nitko.