Siromaštvo. Glad. Bolest. Ubijanje djece zbog praznovjerja. U takvom, gotovo nezamislivom, okruženju žive hrvatski misionari. Svakodnevno su izloženi opasnosti. 'Jednu noć su došli banditi iz Nigerije, naoružani do zuba. Jednostavno ti opkoli jedan kvart i sve ljude ono, ne da ih ubiju, ali sve su ih, sve su im uzeli', priča velečasni Toni Štefan, nacionalni ravnatelj za misije.
Hrvatski misionari kamenovani su, ranjavani vatrenim oružjem i pljačkani tijekom godina služenja. Sve to nije ih pokolebalo. U ovom trenutku 93-oje misionarki i misionara djeluju u 32 zemlje na gotovo svim kontinentima. Jedna od njih bila je i Ivana Parlov. U Tanzaniji je osnovala sirotište koje često posjećuje. 'Ovo me je ponukalo dodatno da neke nove mjere u svom sirotištu poduzmem, baš iz razloga ne daj Bože da takvo nešto pomisle ljudi koji žive oko nas, jer u toj kući boravi minimalno petero, šestero bijelih ljudi', kaže misionarka Ivana Parlov.
Iako je znatno sigurnija i u Tanzaniji misionarske kuće i samostani imaju čuvare. 'Taj siromašni svijet kako gleda na nas bijelce, ja uvijek kažem kao hodajuće dolare', ističe Parlov. Čuvari, lokalna policija i drugi misionari jedina su pomoć na koju mogu računati, jer hrvatska s većinom tih zemalja nema diplomatske odnose.
'Nažalost veleposlanstva postoje samo u dvije afričke države tako da dok vi dođete do Egipta ili Južnoafričke republike to je predaleko', kaže Parlov. Predaleko im je tražiti pomoć za sebe, ali za ove ljude spremni su dati i život. Unatoč svim problemima i opasnostima s kojima se svakodnevno suočavaju, hrvatski misionari i dalje nastavljaju živjeti za druge.
