S prijelomom zgloba i ozlijeđenim ramenom, Igor Jelinić 93 sata bio je zatočen u spilji na sjeveru Italije. Na dubini od 300 metara visio je na konopcu, kilometrima daleko od ulaza. Gotovo četiri dana trajala je borba za svaki prijeđeni metar visine i daljine, a dvije i pol godine kasnije, Igor na to skromno gleda.
'Sva moja čekanja i dugi period neizvjesnosti, u toj nekakvoj najdramatičnijoj avanturi, u mom životu je zapravo bilo nešto što je neusporedivo u odnosu na one, koji možda u mraku negdje zatrpani pod ruševinama čekaju', kaže Jelinić. Upravo to se događa na Haitiju, gdje zaglavljeni ispod tone betona, bez hrane i pića, neki već sedmi dan čekaju da ih pronađu. No, unatoč nadljudskim naporima spasioca, čini se kako je to krajnja granica ljudske izdržljivosti.
Čovjek bez vode izdrži oko tjedan dana
'Bez vode čovjek, eksperimentalno dokazano u sličnim slučajevima, može živjeti do sedam dana, a bez hrane može živjeti mjesec dana', pojašnjava Ante Muljačić, ravnatelj klinike za traumatologiju. No, granica izdržljivosti ovisi i o kardiovaskularnom statusu, ali i težini. 'Ako ste mršavi, onda imate predispoziciju, uz zdrav organizam, zdrave bubrege, dulje vremena izdržati bez tekućine, nego ako imate ogromnu masu', ističe Muljačić. Iako je bio teži od klasičnih špiljara, Igor je imao sreće. Zavezan na nosilima, satima je putovao preko ruku spasitelja koji su napravili veličanstveni lanac do izlaska, a ispod vizira kacige, razmišljao je, kaže, samo kako će javiti majci o nezgodi.
'Prvi koji su izlazili van su me pitali da jave negdje, nekom, polako, kad ja izađem van, onda ću ja javit svima da se ne stvara frka, panika međutim to je bilo iluzorno za očekivati...nisam bio ni svjestan koliko je to napunilo novinske stupce i televizijske dnevnike i u Italiji i u Hrvatskoj, a i šire', rekao je na kraju Jelinić. Na sreću, Igor je znao što se događa oko njega i što čeka. Haićani zatrpani u ruševinama, u potpunom su mraku i nažalost ne znaju što ih čeka niti da li će ih netko pronaći žive, ispod hrpe betona.
