Jadrankamen u glavu države

Nasilje koje su proveli nad stečajnom upraviteljicom koja je samo došla obaviti svoj posao je za svaku osudu. Bio je to klasičan pokušaj brutalnog zastrašivanja već drugog stečajnog upravitelja. To više nije nikakva borba za radnička prava. To je bezobrazno kršenje zakona ove države, nešto što se u civiliziranom svijetu ne smije događati. Ali evo na Braču se to očito može.

Pročitajte i ovo Otac i sin? Drama na Braču: Posvađali se oko parkinga pa muškarca pretukli metalnom šipkom i napali odvijačem, dvojac otprije poznat policiji 43.333 kuna Sud kaznio bivšeg direktora Jadrankamena zbog neisplate plaća 286 radnika!

>> Radnici Jadrankamena stečajnu upraviteljicu nisu pustili u firmu, potom joj nisu dali da ode

Što god da se u prošlosti događalo ovim radnicima, tko god da je pokrao tvrtku u kojoj rade (ne kažem da jest, ali to je teza koju oni spominju) radnici nemaju pravo na ovakvo divljačko manifestiranje sile nad onom jadnom ženom i nad zakonima ove države. Scena u kojoj su okružili auto stečajne upraviteljice urlajući dok joj se njihov vođa unosi u lice i dere se kako će iz Pučišća početi revolucija je, blago rečeno, neprimjerena državi koja spada u dio razvijenijeg svijeta. Prizor je to koji previše podsjeća na kadrove gomile koja u trenutku dok je obuzima teška histerija mase pokušava linčovati nekoga u kome je vizualizirala sve razloge svoje neosporne patnje.

Istovremeno radnici se ovdje i dalje žele prikazati kao žrtve iako su u ovoj epizodi priče o Jadrankamenu oni očito postali nasilnici, a žrtva je žena koju su otjerali.

Opet ću ponoviti - ne želim ulaziti u to što se dogodilo s tvrtkom u prošlosti. Možda vlasnici i nisu dobro poslovali, možda restrukturiranje nije provedeno na vrijeme (za što su mogli biti krivi i sami radnici koji su ga odbijali) možda se novac izvlačio na privatne račune, možda su radnici prevareni, možda državno odvjetništvo nije pravovremeno reagiralo na brojne prijave, što radnika, što Uprave. Kažem možda, jer doista ne mogu znati. No bilo što da se dogodilo, nema opravdanja za ovakve postupke. Zakoni su ono što nam daje sigurnost u državi. U zakone se uzdamo kada nam netko nanese štetu, nepravdu i bol. Oni nas štite od anarhije. Zakoni su nešto što se ne smije kršiti pod bilo kakvim opravdanjem.

Ima u ovoj državi, nažalost, još tisuće i tisuće radnika koji proživljavaju istu sudbinu kao i radnici s Brača. Svi oni prosvjeduju na dostojanstven način iako im je nanesena teška nepravda. Iz izjava sindikalnih čelnika očito je da radnici Jadrankamena imaju plan preuzeti tvrtku. No to se neće dogoditi jer ona jednostavno nije njihova. To što su radili u njoj ne daje im pravo da je posjeduju. Socijalizam više ne postoji, a stečaj se na Pučišćima mora provesti. Jer takva su pravila uređene države.

Nadam se samo da na Braču netko neće teže stradati. A po razini bijesa i agresije koju vidimo bojim se da bi se to uskoro moglo dogoditi.

Sve kolumne Borisa Miševića možete pročitatti OVDJE.