Ivana Petrović o najavi dolaska Aleksandra Vučića: Odnosi neće biti dobri sve dok su u Srbiji na vlasti protagonisti prošlog rata

Je li dobro što Vučić dolazi?

Pročitajte i ovo uživo iz Budimpešte Ivana Petrović o prijetnjama Trumpa i Orbanovom dizanju tenzija: "Ključno je jedno pitanje" Sa samita u Budimpešti Petrović otkrila koja joj je bila najzanimljivija izjava nakon izbora u SAD-u: "Priznao je da je Trump bio u pravu i komplimentirao mu na najjače"

Mislim da je dobro što predsjednik Vučić dolazi u Hrvatsku. On sigurno dolazi s nekakvim rješenjem o nečemu. O čemu, to ćemo još vidjeti. Ali ohrabrujuća i dobra vijest je da se danas u Beogradu sastao Odbor za manjine po međunarodnom sporazumu o zaštiti prava manjina, to je bilateralni sporazum između Hrvatske i Srbije, koji se nije sastajao pune tri i pol godine. Sutra nastavlja s radom u Bačkom Monoštoru u Vojvodini. To znači da očito češljaju neke stvari. Kao što znamo, imamo veliki problem s hrvatskom manjinom u Srbiji, i sa obrazovanjem i sa statusom manjine uopće, da ne govorimo o reciprocitetu participacije Hrvata u tijelima javne i državne uprave u Srbiji. Prema tome, pretpostavljam da bi se po tom pitanju mogla vidjeti naznaka nekakvog konkretnijeg rješenja na sastanku predsjednice Grabar-Kitarović i predsjednika Vučića u Zagrebu sredinom veljače.

Drugo pitanje je pitanje nestalih koje je puno kompleksnije. To se pitanje vuče od kraja rata. Ja sam radila gotovo sve srpsko-hrvatske bilaterale u zadnjih petnaestak godina i to je pitanje uvijek bilo na stolu. Uvijek se nešto obećava, ali nikad se ništa ne realizira.

Hrvatska je propustila zatražiti dokumente vukovarske bolnice koje je KOS-ova agentura odnijela nakon pada Vukovara. To su dokumenti koje je doktorica Bosanac pripremila za Međunarodni crveni križ. U tim dokumentima je ključ svega.

Jednako tako i u činjenici da Hrvatska nikad nije pokušala prikazati zapovjednu strukturu, na koji način su osnivani logori u Srbiji nakon pada Vukovara. S obzirom da je to propustila, a Srbija je u to ulagala sav svoj politički i doplomatski kapacitet da bi, prije svega, kroz haške postupke umanjila svoju ulogu u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, sada smo u velikom post festumu.

Po mom dubokom uvjerenju Hrvatska za to nije bila zainteresirana zbog, nazovimo to tako, opstrukcije iznutra. Dakle, u samom političkom, sigurnosnom i svakom drugom sustavu Republike Hrvatske.
Ono što se sada u velikom post festumu može učiniti ovisit će o političkom pristupu što se nestalih tiče.

Vidimo da jedan dio političara i u Saboru je za taj tvrdi politički pristup „ajmo mi u glavu i dajte nam naše kapitalne dokumente“. To se neće dogoditi i Srbija je svjesna da, ukoliko da te dokumente, to znači možebitnu reviziju presude iz postupka hrvatske tužbe na Međunarodnom sudu pravde za genocid.

Ja sam za politiku sitnih koraka i mislim da platforma dobra za to može biti činjenica koja je malo poznata, prema mom saznanju, koje je točno, negdje oko 4000 neidentificiranih tijela leži po raznim mrtvačnicama i deponijima, i u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Njihov identitet ne znamo i identifikacija tih ljudi, da se vidi tko su oni i kojoj su vojsci pripadali tijekom velikosrpske agresije, bio bi dobar početak u tom smislu.

Teme su uvijek iste, a odnosi sve lošiji. Zašto je tomu tako?

Jako je puno razloga zbog čega je to tako, mogla bih nabrajati do ujutro. Uz ostalo, ovo što sam rekla. Srbija je dugo ulagala sav svoj politički i diplomatski kapacitet da umanji svoju ulogu. To se stvarno realiziralo nekakvim napadima na Hrvatsku i mislim da ti odnosi neće biti do kraja jako dobri dok su god u Srbiji na vlasti protagonisti prošlog rata, na ovaj ili onaj način, ali bolji bi trebali biti.

Može li sve ovo, od nestalih do povrata kulturnog blaga i svega drugog što si nabrojala, biti i hrvatski uvjet za pristupanje Srbije Europskoj uniji?

Mogao bi biti i to prije svega kroz poglavlje 23, ali mislim da se to neće dogoditi jer Hrvatska naprosto unutar pregovaračkog procesa Srbije - Srbija ne pregovara samo s Europskom komisijom nego sa svim zemljama članicama - nema dovoljno političke snage i kapaciteta. Ili prevedeno, nema dovoljno saveznica koje bi takvu odluku Hrvatske odobrile i pozdravile.

Međutim, sa Srbijom imamo jednu vrlo važnu platformu, a to je Bosna i Hercegovina i skora izmjena izbornog zakona koja bi trebala ići. Vidimo da je dinamika zadnjih mjeseci u BiH u odnosu na postjugoslavenske prostore vrlo snažna. Predsjednica je bila u BiH, a prije toga je bila kod turskog predsjednika. Sada su k njemu išli Vučić i Izetbegović. To je nešto gdje bi Srbija, jer mi smo danas u sasvim drugim pozicijama nego prije dvadeset i više godina, mogla nama biti partner.

Što se tiče svih otvorenih pitanja, Hrvatska i Srbija, da bi ih riješile, prije svega moraju sjesti za stol, a ne se prepucavati preko medija. I u tom smislu smatram da je dolazak predsjednika Vučića u Zagreb dobar.